Dubrovnik, (IKA) – Pred brojnim Dubrovčanima i njihovim gostima u četvrtak 1. veljače predstavljanjem znanstvene monografije „Zborna crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku” završen je ovogodišnji niz događanja „Ususret sv. Vlahu”, koja se tradicionalno održavaju pred Festu.
Uvodničar večeri povjesničar umjetnosti Ivan Viđen na početku je istaknuo kako je veza sv. Vlaha i Dubrovnika posljednjih petnaestak godina označena raznim događajima i obljetnicama. Uz brojne vrijedne umjetničke i znanstvene doprinose ne samo dubrovačkih autora nastale u tom razdoblju istaknuo je antologiju Sveti Vlaho dubrovački parac u hrvatskoj književnosti, koju je godine 2001. objavio dubrovački ogranak Matice hrvatske, potom izložbu Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti u organizaciji Dubrovačkih muzeja 2012., zatim 300. obljetnicu dovršetka izgradnje sadašnje barokne crkve Sv. Vlaha 2015., koja je upravo tijekom te svoje jubilarne godine bila zatvorena radi najopsežnijih restauratorskih zahvata u svojoj povijesti te naravno veliki jubilej 1700. godina mučeništva sv. Vlaha koji se obilježavao kroz 2016. godinu. Podsjetio je kako je vrijednost dubrovačkoga načina slavljenja sveca zaštitnika prepoznao UNESCO, uvrstivši Festu sv. Vlaha upisom na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2009. godine.
Predstavljači knjige „Zborna crkva sv. Vlaha” bili su hrvatski povjesničari umjetnosti i znanstvenici Katarina Horvat-Levaj (glavna urednica knjige), Željka Čorak, Igor Fisković, Tonko Maroević i Damir Tulić.
Monografija „Zborna crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku” objavljena je u sunakladništvu četiri izdavača Dubrovačke biskupije, Zborne crkve Sv. Vlaha, Instituta za povijest umjetnosti i nakladnika ArTresor. Rad na ovoj knjizi o Zbornoj crkvi Sv. Vlaha u Dubrovniku ustvari je nastavak projekta kojim se želi osvijetliti i detaljnije približiti važne sakralne spomenike iz grada Dubrovnika, a prva takva objavljena knjiga bila je ona o katedrali Gospe Velike iz 2014. godine. Monografija na pregledni način izlaže rezultate znanstvenih istraživanja o sadašnjoj baroknoj crkvi dubrovačkoga parca, ali i o ranijoj srednjovjekovnoj crkvi na istome mjestu. Mnogi novi podaci i zaključci koji se ovdje prvi put objavljuju zasigurno su doprinos ne samo našoj povijesti umjetnosti već i smještanju crkve Sv. Vlaha u kontekst europske barokne arhitekture, rečeno je na predstavljanju.
Čorak je u izlaganju poetski izložila širok vremenski luk štovanja sv. Vlaha od prvih srednjovjekovnih legendi, pa sve do danas, ispreplićući to sa sukcesivnim gradnjama i popravcima prve, a potom i postojeće crkve podignute Parcu na čast. Poentirala je podukama iz te povijesne sukcesije koje bi mogle koristiti našemu naraštaju. Akademik Igor Fisković predstavio je prva poglavlja knjige koja govore o srednjovjekovnoj crkvi Sv. Vlaha koja se nalazila na mjestu sadašnje barokne crkve. Gradnja te crkve započela je sredinom 14. stoljeća i ona je preživjela Veliku trešnju iz 1667. godine, ali je uništena u požaru 1705. godine. Važnost te crkve za stari Dubrovnik ogleda se u i činjenici da je stara gotička crkva Sv. Vlaha bila svojevrsni pandan romaničkoj katedrali, jer jedna od odluka Maloga vijeća o njezinoj gradnji određuje neka se dovrši „na način crkve Sv. Marije Velike” (katedrale). U knjizi je prvi put objavljena i vizualna rekonstrukcija te kasnosrednjovjekovne crkve izrađena na osnovu rezultata arheoloških istraživanja i arhivskih dokumenata.
Akademik Maroević je kao jedan od recenzenata knjige naveo njezine znanstvene kvalitete i istaknuo je kako je lik je svetoga biskupa iz Kapadocije doista bio državni i crkveni amblem i do danas je zajedno s crveno-srebrenim grbom ostao najvažniji vizualni simbol kolektivnoga identiteta Grada i njegove Republike, ali i njegove (nad)biskupije. Spomenuo je kako su mnoga istraživanja Instituta za povijest umjetnosti još od njegova osnutka bila vezana upravo za Dubrovnik i kako je ova knjiga logičan nastavak tog trajnog interesa Instituta za dubrovačke teme.
Tulić je predstavio poglavlja koja govore o arhitekturi i opremi barokne crkve. Posebno je istaknuo zanimljivost odabira projektanta crkve, koji je ustvari bio primarno kipar, a ne arhitekt i to iz Dubrovniku rivalske Venecije. No, Marino Groppelli je mudrom odlukom dubrovačkoga Senata u Dubrovniku dobio priliku projektirati i tu je stvorio jedno od najvažnijih djela baroka u Hrvatskoj. Smatra kako pojedine dijelove interijera, posebno glavni oltar (o kojemu su u knjizi dani novi podaci) i baroknoga kućišta orgulja koje je oslikao dubrovački slikar Petar Mattei (Matejević), treba posebno visoko vrednovati. Kipovi i slike u crkvi također su zanimljivi, posebno sa stajališta da su neki od njih iz ranijih razdoblja te su majstorski ukomponirani u novi barokni interijer. Osvrnuo se i na brojne nove podatke koje donosi poglavlje o tekstilu i liturgijskome ruhu iz Parčeve crkve te poglavlje o zlatnim i srebrenim liturgijskim predmetima i uresima. Istaknuo je i poglavlje u knjizi koje govori o crkvi Sv. Vlaha nakon pada Republike jer ondje izneseni podaci dokazuju jaki kontinuitet u održavanju i opremanju crkve sve do suvremenoga vremena, donoseći djela kipara Marina Radice i slikara Ive Dulčića.
Urednica knjige Horvat-Levaj posebno je zahvalila Dubrovačkoj biskupiji i Zbornoj crkvi Sv. Vlaha na trajnoj podrški koju su pružali radu na monografiji. Potom je ukratko izložila tijek nastanka ove knjige i najvažnije nove znanstvene doprinose koje ona donosi. Predstavila je i autore pojedinih poglavlja, a to su Nella Lonza, Danko Zelić, Ana Marinković, Katarina Horvat-Levaj, Radoslav Tomić, Željka Čorak, Daniel Premerl, Silvija Banić, Bojan Goja, Ivan Viđen i Antun Baće. Dodala je kako su arhitektonski nacrti i kvalitetne fotografije također važan dio svake ovakve knjige; nacrte su izradili arhitekti Ivan Tenšek, Ivana Valjato-Vrus i Davor Zuljan s Instituta za povijest umjetnosti, a autor brojnih fotografija u ovoj knjizi je fotograf Paolo Mofardin s istoga Instituta. Zahvalila je i Franji Kišu iz nakladničke kuće ArTresor iz Zagreba na trudu uloženome u grafičko oblikovanje knjige. Znanstvena monografija Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku ima 460 stranica, a uz predgovor biskupa Mate Uzinića te brojne fotografije i nacrte ima ukupno 13 poglavlja, opremljena je kronologijom i regestom arhivskih dokumenata o crkvi, katalogom umjetnina, popisom literature i kazalima.