Dubrovnik: Svečana sjednica Gradskog vijeća

Dubrovnik, (IKA) – Svečana sjednica Gradskog vijeća “In memoriam Ivanu Pavlu II.” održana je 4. travnja u Kazalištu Marina Držića. Okupljenim članovima gradske i županijske vlasti, svećenicima, redovnicama, vjernicima i građanima Dubrovnika obratili su se gradonačelnica Dubravka Šuica i biskup Želimir Puljić, a dubrovački umjetnici su riječju, glazbom i pjesmom izrazili osjećaje Dubrovnika u danima nakon smrti Ivana Pavla II.
Gradonačelnica Šuica se osvrnula na lik Ivana Pavla II. i njegovu povezanost s Hrvatima i Dubrovnikom: Sjećamo se proljeća 1992. kada smo s “Malim raspjevanim Dubrovnikom” iz, tada opkoljenog, grada pošli na papinski blagoslov u Rim, sjećamo se zanosnog susreta pod vrelim gruškim suncem u lipnju 2003., te popodnevnog susreta s prvopričesnicima i “festanjulima” ispred svetog Vlaha. A kulminacija naših susreta bila je prošle godine u travnju kada smo mu u Vatikanu uručili povelju počasnog građanina. Nakon Papinih riječi “Nek#! Bog blagoslovi Dubrovnik koji je od danas i moj Grad, i svu hrvatsku zemlju”, ustreptalost naših duša možda je samo naznaka osjećaja koje smo prigodom te audijencije doživjeli.
Biskup Puljić govorio je o papi Ivanu Pavlu II. kao daru neba našem vremenu. Istaknuo je kako je bilo teško predvidjeti što će za povijest i Crkvu značiti izbor Karola Wojtyle za papu onog dana kada je izabran. No, činjenica je kako je od toga dana Ivan Pavao II. stalno u pokretu, u traženju čovjeka i u borbi s idolima našeg vremena. U svom nastupnom govoru u prigodi preuzimanja Petrove službe, 22. listopada 1978., zacrtao je program svoga pontifikata: “Želim svima doći, sve posjetiti, i mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji i karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u njihovim krevetima i radnike po tvornicama. Htio bih vidjeti i sve one koji su poniženi i obespravljeni. Htio bih zaviriti i iza kućnih pragova vaših kuća, posvuda bih htio doći”, podsjetio je na Papine riječi biskup Puljić.
I kad sada razmišljamo o njemu imamo dojam kako se radi o “Božjem generalu” koji je vodio borbu sa zlom, te diljem svijeta branio ljudska i božanska prava. Stoga ga prozvaše Mojsijem naših dana koji objedinjuje raspršene narode, prelazi Crveno more beznađa i straha, te suvremenom čovjeku otkriva “obećanu zemlju”. Wojtyla se doista osjećao pozvanim ujediniti Crkvu i povesti je u treće tisućljeće kršćanstva. I to mu je, eto, Providnost udijelila, ustvrdio je dubrovački biskup.