Dubrovnik, 18. 1. 2002. (IKA) – “Vukovar prije 10 godina – Vrijeme tjeskobe, patnje, stradanja i nade” naslov je prve tribine u sklopu programa “Ususret sv. Vlahu”, kojeg svake godine priređuje Dubrovački ordinarijat kao dalju pripravu za proslavu zaštitnika Grada i biskupije, a koja je održana u četvrtak 17. siječnja u dvorani Međunarodnog središta hrvatskih sveučilišta u Dubrovniku. Predavači su bili mr. sci. Vesna Bosanac, ratna i sadašnja ravnateljica Opće bolnice Vukovar, i dr. sci. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva.
Kako je u najavi istaknuo don Petar Palić grad Dubrovnik je još 1992. godine sklopio prijateljstvo sa Dubrovnikom, a i Dubrovačka biskupija sa Đakovačkom i srijemskom kojoj pripada Vukovar. Posljednjih mjeseci obilježava se 10. godina teških stradanja Vukovara i Dubrovnika, a ovih dana i 10. obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, što su bili povodi da se na ovogodišnjim tribinama “Ususret sv. Vlahu” progovori o tom vremenu tjeskobe, patnje, stradanja i nade.
Dr. Bosanac je kratko upoznala nazočne s dugom poviješću pitomog grada Vukovara koji je još od vučedolske kulture prije 5.000 godina bio sjecište kultura i naroda, a u kojem su Hrvati sa svima živjeli u miru i toleranciji očekujući to isto zauzvrat. Govoreći o teškim danima obrane i pada Vukovara krajem 1991. godine dr. Bosanac je svjedočila o ljubavi Vukovaraca prema svom gradu kojeg nikada nisu htjeli napustiti i u kojeg se i danas žele vratiti i nastaviti ondje svoj život. “Vukovarska bolnica, čija je ona bila tad ravnateljica, u najtežim danima obrane primala je dnevno 500 do 700 granata i sedamdesetak ranjenika”, rekla je dr. Bosanac i istaknula kako je svaki dan upućivala apele Međunarodnoj zajednici za pomoć bolnici, ali na većinu nikada nije primila odgovor. Dr. Bosanac je također podsjetila na neke podatke: prije nego što su je na prijevaru odveli u zatvor i nakon što je JNA ušla u grad, u vukovarskoj bolnici bilo je 750 ljudi od čega oko 450 ranjenika i 300 liječnika, medicinskih sestara i ostalog bolničkog osoblja. Od 450 ranjenika 174 su puštena konvojima prema Đakovu, a ostali su se dugo godina vodili kao nestali sve dok na svijetlo dana nije izašla istina o Ovčari. Dr. Bosanac je također rekla kako od 15.000 ljudi koji su neposredno stradali u Vukovaru 1.200 ih je poginulo od granata, 3 500 je mučki ubijeno, 6500 ih je prošlo kroz logore, a od oko 1 400 osoba koje se i danas, deset godina nakon, vode kao nestali 700 ih je s Vukovarskog područja.
Dr. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, u svom izlaganju govorio je o širem kontekstu i značenju Vukovara u srpskoj agresiji na Hrvatsku. Istaknuo je kako se od Vukovara još ranije među agresorima napravio simbol u smislu ako padne Vukovar past će i cijela Hrvatska, pa je na vukovarsko ratište poslano 2.000 topova i tenkova i na njemu je izginulo više vojnika agresorske JNA nego na svim drugim bojištima zajedno. Dr. Hebrang je također govorio o nepovoljnoj klimi koja je u svijetu tada bila razvijena prema još nepriznatoj Hrvatskoj, a žrtva Vukovara je i te kako pomogla i požurila međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Rasvjetljujući neke korake koji su poduzimani za spašavanje grada i ljudi, dr. Hebrang je istaknuo kako je u svim pregovorima traženo da se evakuira cijelo stanovništvo, a ne samo ranjenici, zaključivši kako je cilj toga bilo lakše zauzimanje grada.
Odabrane tekstove legendarnog Vukovarca Siniše Glavaševića interpretirao je Maro Jović, a klapa “Maestral” izvela je nekoliko pjesama, među kojima i pjesmu za koju je tekst i glazbu napisao Krešimir Magdić, a izvedena je prvi put prigodom tisućite obljetnice proslave sv. Vlaha 1972.godine. (j01309hr/aa/mjb)