1. Danas slavimo svetkovinu Duhova, ispunjenje otajstva. Ona nas podsjeća na veliki izljev Duha Svetoga, koji se “očitovao, darovao i priopćio kao Božanska osoba” (KKC 731), koga je Uskrsli poslao kao Tješitelja i početak novoga života.
Zapravo, Duh Božji oduvijek djeluje u svijetu. On je, s Ocem i Sinom, na početku stvaranja i povijesti spasenja. Ali Kristovom smrću i uskrsnućem, započinje novo doba njegova djelovanja. Djela apostolska opisuju čudesne plodove njegova izlijevanja: duše se otvaraju Bogu, jezične se zapreke nadvisuju a među narodima se uspostavlja početak bratstva. Kamo stiže Duh Božji sve se preporađa i preobražava.

2. Duhovi su dan javnog očitovanja Crkve. Izlijevanje Duha na apostole, sabrane u Dvorani posljednje večere, posvećuje početak novoga čovječanstva proizašlog iz Kristova uskrsnuća i prožetog božanskom ljubavlju. Evo čuda Crkve! Ona je mladost Božja za svijet: novi narod u kojem, pod tajanstvenim djelovanjem Duha, uvijek nove vrijednosti evanđeoskog siromaštva, bratstva, mira, milosrđa, nekoristoljubivog služenja posljednjima, ljubavi za istinu, prevladavaju svakog dana stare svjetske logike, naviještajući i anticipirajući Božju budućnost.
Jučer navečer, u slavlju kojim su u Rimu započele velike gradske misije u pripravi za jubilej Svete godine dvijetisućite, molio sam Duha utješitelja da to čudo Crkve povjereno njegovu vodstvu, postane trajna novost u povijesti čovječanstva, da se ostvari u rimskoj kršćanskoj zajednici i u svim crkvenim zajednicama svijeta.

3. Današnje slavlje svetkovine Duhova zasjenjeno je tragičnom viješću o nestanku sedmorice redovnika trapista “Naše Gospe od Atlasa” u Alžiru, posljednje u nizu neumoljivih događaja nasilja koja već dugo zanemaruju život alžirskog naroda, ne štedeći našu katoličku braću.
Unatoč našoj dubokoj boli, zahvaljujemo Bogu za svjedočanstvo ljubavi koje su dali ti redovnici. Njihova vjernost i dosljednost čine čast Crkvi i vjerojatno će biti sjeme pomirenja i mira za alžirski narod, s kojim su se solidarizirali.
Naša molitva neka dosegne i njihove obitelji, red cistercita i malu crkvenu zajednicu u Alžiru: u toj tragičnoj kušnji neka nikada ne uzmanjka njihove hrabrosti opraštanja i moći nade, utemeljenih na Kristu koji je pobijedio smrt.
Riječima Knjige Postanka: “Za vaš život tražit ću obračun i od čovjeka za njegova druga” (Post 9,5), obraćam poziv svim ljudima dobre volje, a još više onima koji se priznaju djecom Abrahamovom, da se više nikada u Alžiru ili gdje drugdje ne bi ponovila slična djela: ona su najteža povreda koju se može počiniti protiv Boga i protiv čovjeka.
Predraga braćo i sestre, u toj svetkovini Duhova neka bude jednodušna naša molitva s Marijom: “Gospodine, pošalji nam svoga Duha i obnovi lice zemlje!”

(Nakon molitve “Kraljice neba”)

U svjetlu Duhova htio bih svoju misao upraviti na Konferenciju Ujedinjenih naroda Habitat II. koja će se održavati u Carigradu od 3. do 14. lipnja. Kako ne shvatiti važnost tog događaja? Na čovjekov život duboko djeluje njegovo stanovanje. Postoji potreba za stvaralaštvom, solidarnošću, sviješću odgovornosti, da se ocrtaju izvorne “životne sredine”. Za izvršenje tako zahtjevne zadaće, zaista je potrebna pomoć Duha Božjega!
Želim da se čovječanstvo nadahne na velikim civilizacijama prošlosti, koje su znale tražiti odgovarajuće odgovore u zadovoljavanju tjelesnih potreba, ne zaboravljajući čovjekove nutarnje čežnje.
Neka nam Sveta Djevica, kojoj se ovoga mjeseca svibnja posebnom pobožnošću upravlja pogled kršćanskog naroda, pomogne stvoriti stambena rješenja otvorena duhovnim vrijednostima, u poštovanju naravi i zahtjeva solidarnosti.