Duh stvaranja, obnove i preporođenja

Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. u današnjoj je katehezi na općoj audijenciji nastavio razmišljanja o psalmu 50., glasovitoj molitvi za oproštenje Miserere, o kojoj je već govorio u dvije ranije kateheze. Ovog puta predmet Papinog razmišljanja bili su reci 12-16. Papa je na početku primijetio kako se u njima tri put javlja izraz “duh” što bi se, rekao je Papa posluživši se liturgijskim jezikom, gotovo moglo nazvati “epiklezom”, “to jest trostrukim zazivom Duha koji, kao što je kod stvaranja lebdio nad vodama, sada ulazi u vjernikov duh izlijevajući novi život i podižući ga iz vlasti grijeha u nebo milosti”. Crkveni oci u tome “duhu” vide djelotvornu prisutnost Duha Svetoga. Tako je sveti Augustin uvjeren da je riječ o jednom Duhu Svetom koji je gorio u prorocima, kojeg je Krist udahnuo u apostole i koji je sjedinjen sa Ocem i Sinom u sakramentu krštenja. A sveti Ambrozije govori o Duhu Gospodaru koji predstavlja “ono na čemu nadasve počivamo”. “Stoga onaj koji je osnažen Duhom Gospodarom ne podliježe ropstvu, ne zna za ropstvo grijeha, ne zna za neodlučnost, ne luta, nije kolebljiv u opredjeljenjima, nego, zasađen na stijeni, stoji čvrsto na nogama koje ne klecaju”, rekao je Papa citirajući sv. Ambrozija.

“To je veliki preokret, koji je usporediv novom stvaranju: kao što je u počecima Bog udahnuo svog duha u materiju i stvorio čovjeka, tako sada sam Duh Božji ponovno stvara, obnavlja, preobličuje i preobražava raskajanog grešnika, iznova ga prima u zagrljaj i čini dionikom radosti spasenja. I sada čovjek, potaknut božanskim Duhom, kreće putovima pravednosti i ljubavi”, rekao je Papa. Nakon tog duhovnog preporođenja molitelj postaje svjedok, obećava Bogu da će bezbožnike učiti stazama dobra, tako da se mogu poput rasipnog sina vratiti u Očev dom. “Onaj koji je iskusio milosrdnu ljubav Božju postaje njezin gorljivi svjedok, osobito pred onima koji su još uvijek zapleteni u mreže grijeha”, rekao je Papa. Poput svetog Augustina koji nakon obraćenja svjedoči slobodu i radost spasenja te svetoga Pavla koji, Kristom obasjan na putu za Damask, postaje neumorni misionar božanske milosti. Komentirajući na kraju redak u kojem molitelj moli Boga da ga oslobodi “od krvi prolivene” Papa je istaknuo kako “u najopćenitijem smislu, taj zaziv ukazuje na želju za očišćenjem od zla, nasilja, mržnje uvijek prisutnih u čovjekovu srcu s mračnom i zlokobnom snagom”.