Uvodno biblijsko čitanje: “A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Uistinu, niti je što obrezanje, niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe” (Gal 6,14-16).

1. Katekizam Katoličke Crkve uči da je “ljudska osoba dionik svjetla i sile božanskog Duha. Razumom je sposobna shvatiti red stvari što ga je uspostavio Stvoritelj. Voljom je sama po sebi sposobna usmjeriti se prema svom istinskom dobru. Vlastito savršenstvo nalazi u tome da #!traži i ljubi istinu i dobro#! (usp. Gaudium et spes, 15)” (br. 1704).
Duh Sveti, koji “proniče dubine Božje” (usp. 1 Kor 2,10), istodobno je svjetlo koje prosvjetljuje čovjekovu savjest i izvor njegove prave slobode (usp. Dominum et vivificantem, 36).
U svetištu savjesti, čovjekovoj najskrovitijoj jezgri, Bog daje čuti svoj glas i upoznati onaj zakon koji postiže savršenstvo u ljubavi Boga i bližnjega prema Isusovu nauku (usp. Gaudium et spes, 16). Prianjajući uz taj zakon u svjetlu i snazi Duha Svetoga, čovjek potpuno ostvaruje svoju slobodu.
2. Isus Krist je istina, ispunjenje Božjeg nauma o čovjeku označenom najuzvišenijim darom slobode. “Bog je htio čovjeka #!prepustiti u ruke njegove vlastite odluke#! (Sir 15,14), tako da sam od sebe traži svog Stvoritelja i da slobodno prianjajući uza nj dođe do potpunoga i blaženog savršenstva” (GS, 17; usp. KKC, 1730). Prianjajući uz Božji naum o čovjeku objavljenom u Isusu Kristu i ostvarujući ga u vlastitu životu znači otkriti pravi poziv ljudske slobode, prema Isusovu obećanju učenicima: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Iv 8,31-32).
Nije riječ samo o slušanju poruke i poslušnom prihvaćanju zapovijedi. “Riječ je o najkorjenitijem prianjanju uz samu Isusovu osobu, o dijeljenju njegova života i njegove sudbine, sudjelovanju u njegovoj slobodnoj i ljubaznoj poslušnosti volji Očevoj” (Veritatis splendor, 19).
Ivanovo evanđelje očituje da Kristu nisu neprijatelji oduzeli život nuždom okrutnoga nasilja, nego ga on sam dragovoljno dariva (usp. Iv 10,17-18). Prianjajući potpuno uz Očevu volju, “raspeti Krist otkriva pravi smisao slobode, živeći ga u punoći potpunog sebedarja, te poziva učenike da sudjeluju u toj njegovoj slobodi” (VS, 85). On, doista, u potpunoj slobodi svoje ljubavi otkupljuje zauvijek čovjeka koji se je zloupotrijebivši slobodu udaljio od Boga, oslobađa ga od ropstva grijeha, i priopćivši mu svoga Duha dariva mu pravu slobodu (usp. Rim 8,2; Gal 5,1.13).
3. “Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda”, kaže nam apostol Pavao (2 Kor 3,17). S izlijevanjem svoga Duha, uskrsli Isus stvara životni prostor u kojem se ljudska sloboda potpuno ostvaruje.
Doista, snaga Duha Svetoga po darivanju sebe Ocu, što je Isus ispunio svojom smrću i uskrsnućem, postaje izvorom i uzorom svakog pravog odnosa čovjeka s Bogom i s braćom. “Ljubav je Božja – piše sveti Pavao – razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5,5).
Živeći u Kristu, po vjeri i sakramentima, i kršćanin se “potpuno slobodno” izručuje Bogu Ocu (usp. Dei Verbum, 5). Čin vjere kojim se odgovorno odlučuje za Boga, vjerovanje njegovoj ljubavi očitovanoj u Kristu raspetome i uskrslome, te odgovorno prepuštanje djelovanju Duha Svetoga (usp. 1 Iv 4,6-10), najuzvišeniji je izraz slobode.
Ostvarujući potom radosno Očevu volju u svakoj životnoj prilici, po primjeru Kristovu i u sili Duha, kršćanin ide putem prave slobode te se u nadi upućuje prema trenutku prijelaza u “puni život” nebeske domovine. “Djelovanjem milosti Duh Sveti nas odgaja za duhovnu slobodu da nas učini slobodnim suradnicima svoga djela u Crkvi i u svijetu” (KKC, 1742).
4. To obzorje nove slobode, stvoreno po Duhu, usmjeruje također naše odnose s braćom i sestrama koje susrećemo u svom hodu.
Pošto me je Krist oslobodio svojom ljubavlju, davši mi svoga Duha, ja se mogu i moram slobodno darivati iz ljubavi prema bližnjemu. Tu duboku istinu izrazio je sveti Ivan u svojoj Prvoj poslanici: “Po ovom smo upoznali Ljubav: On je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću” (1 Iv 3,16). “Nova” Isusova zapovijed sažimlje zakon milosti; čovjek koji je prima najpotpunije ostvaruje svoju slobodu: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,12-13).
Tom vrhuncu ljubavi koji je dostigao Raspeti Krist nitko ne može stići bez pomoći Parakleta. Čak je sveti Toma Akvinski mogao napisati da je “nova zapovijed” upravo milost Duha Svetoga, darovana nama po vjeri u Krista (usp. Summa Theologiae, I-II, q. 106, a.1, conclus. et ad 2).
5. Ta “nova zapovijed” slobode i ljubavi oličena u Isusu Kristu, ali istodobno u potpunoj ovisnosti o Njemu i njegovu otkupljenju, izražena je u Majci Božjoj. Punina slobode koja je dar Duha, “očitovala se na najuzvišeniji način upravo Marijinom vjerom, samom #!poslušnošću vjere#! (usp. Rim 1,5): doista, #!blažena ti što povjerova!#!” (Dominum et vivificantem, 51).
Neka bude dakle Marija, Kristova i naša Majka, ona koja će nas voditi u sve dublje i radosnije otkrivanje Duha Svetoga koji je izvor prave slobode u našem životu!