Šibenik, (IKA) – Duhovnu obnovu pod nazivom „Božić – tamo gdje je najpotrebnije” za djelatnike Katoličke osnovne škole vodio je 16. prosinca u kući matici Sestara franjevki od Bezgrešne u Šibeniku don Mihovil Kurkut, salezijanac iz župe Marije Pomoćnice kršćana u Zagrebu.
Susret je počeo pitanjem: Što bi Božić trebao biti? Sa svih strana ovih dana ganjaju nas trgovački trikovi, nameće nam se blještavilo, strka, nervoza, ali nema mjesta za Boga. Mi kršćani bi trebali biti hrabri i odvažni i znati kad treba zastati i tražiti dublje od onoga što nam običaji i navike pružaju. Don Mihovil je približio sudionicima kako su se Ivan Krstitelj, Blažena Djevica Marija i sveti Josip pripremali za rođenje Malog Boga, potkrepljujući tumačenje navodima iz Evanđelja. Ivan Krstitelj, iako je najavio Isusov dolazak odlazi u pustinju i priprema se za Božić, traži odgovore u svom srcu. Pojavljuju se i sumnje, ali on ne staje u duhovnom hodu. Tako su i djelatnici Katoličke škole pozvani povjerenim im učenicima pokazivati ne samo sebe kao primjer, nego Jaganjca Božjeg. Ako u duhovnom smislu stanu, ne razvijaju se, ne traže odgovore u svom srcu onda učenicima i bližnjima nemaju što dati. Ako tko može shvatiti i živjeti došašće, onda je to Blažena Djevica Marija. Ona je blažena jer je povjerovala. Bez vjere Božić se ne može dogoditi! Josip koji je povjerovao Mariji da je začela po Duhu Svetom predstavljen je kao treći primjer osobe koja služi kao uzor u vjeri.
No, što se događa sa čovjekom? Evanđelje po Ivanu kaže „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše” (Iv 1,11). Boga koji je došao – čovjek ne želi! Grijeh je taj koji stvara nered u duši, u svijetu. Često čovjek ne vidi izlaza i nastavlja živjeti u krivnji i grijehu. Čovjek treba shvatiti da je u trenutku kad je prvi grijeh učinjen, Bog čovjeku obećao Spasitelja. Grijeh je mogućnost koju nam Gospodin daje – on želi doći tamo gdje smo slabi, ranjeni, malodušni. On dolazi da spasi ranjeno i bolesno u nama, dajmo mu priliku. Naša vjera nije činiti, biti dobar nego prihvatiti Boga u naš život! Kada ga prihvatimo svjetlost će otjerati mrak. Srcu punom rana to je teško, ali nađimo načina da primimo dijete Boga u sebi. Dajmo mu svoje vrijeme, pažnju i srce, poručio je voditelj duhovnih vježbi.
Duhovna obnova nastavljena je osobnom tišinom, pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja.