Zagreb, (IKA) – Korizmena duhovna obnova za članove Hrvatskoga društva katoličkih novinara održana je u subotu 9. travnja u samostanu hercegovačkih franjevaca u Zagrebu. Voditelj duhovne obnove, ujedno i duhovnik Društva dr. fra Miljenko Šteko uvodno se osvrnuo na poruku koju je papa Benedikt XVI. uputio za ovogodišnji 45. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija “Istina, navještaj i autentičnost života”. Istaknuo je kako čitajući poruku dolazimo do zaključka kako je na nabijena realnostima, te nas potiče na daljnje promišljanje, jer čovjek se ulaskom u novi “društveni prostor” ne mora samo okoristiti, spoznajno ili duhovno obogatiti, nego se lako može i izgubiti – jednako kao i u stvarnome društvenom okruženju. Novi, virtualni, svijet zapravo nije ništa drugo do li odraz stvarne slike svijeta u virtualnom zrcalu. Zato i dalje ostaje ključnim odgovor na upit – kakav smisao dati stvarnom svijetu u vremenima medijskog populariziranja besmislenosti, upozorio je fra Šteko.
Papa Benedikt XVI. prepoznao je važnost novoga načina komuniciranja i prenošenja evanđeoskih poruka u vremenima (i) virtualnih stvarnosti. Tako je precizno dijagnosticirao kako “nove tehnologije ne mijenjaju samo način komuniciranja već i komunikaciju u njoj samoj”, uočivši pri tome da one predvode “val velikih kulturnih i društvenih promjena”. Svjestan mogućnosti zloporaba i opasnosti koje pružaju nova sredstva komunikacije, osobito upozoravajući na opasnost depersonalizacije, rekao je Šteko, te posebno u tom kontekstu važnim istaknuo Papine riječi kojima daje konkretnu uputu vjernicima – kako na ispravan način koristiti nova sredstva komunikacije za naviještanje Evanđelja, pri čemu stavlja naglasak na cjelovitost osobnoga pristupa u naviještanju i na dosljednost u svjedočenju.
Potom je dr. Šteko upozorio na nekoliko snažnih pojmova koje nalazimo u Papinu promišljanju. U čovjeku se rađa “divljenje zbog novih mogućnosti s neizbježnim pitanjima značenja svega toga”. Papa koristi riječ mudrost, mudro koristiti taj digitalni obzor kako bi “pridonio zadovoljavanju želje za smislom, istinom i jedinstvom što je najdublja težnja ljudskog bića”. Tu je riječ “razmjena”, pa napose snažne riječi o osjetljivim “granicama”. Tu je i poziv na “cjelinu života”. Srž svega nosi “poziv”, mi smo “pozvani naviještati našu vjeru da je Krist Bog, Spasitelj čovjeka i povijesti. Onaj u kojem sve postiže svoju puninu.” Naš je dakle, “poziv” s ovom istinom “poticati sve da očuvaju živim vječna čovjekova pitanja, koja svjedoče našu želju za transcendencijom i čežnjom za autentičnim životom, uistinu dostojna da se živi.” To je upravo ono čisto ljudska duhovna težnja što se krije iza naše težnje za istinom i zajedništvom i što nas potiče da “komuniciramo s integritetom i čestitošću.”

Dr. Šteko istaknuo je kako Papa upozorava da treba biti “pozoran na opasnost života u nekoj vrsti paralelnog svijeta”, što je istinski poziv na dodir sa stvarnošću. Stvarnost je mjesto gdje bivam pozvan; osjetljiv na radost, na želju za dobrim i na potragu za istinom. U svakom čovjeku postoji, dakle iskonsko vjersko iskustvo, koliko god implicitno, koje obilježava sve dane i sve postupke vlastitog života; napetost prema posljednjem činitelju koji bi objasnio kretanje razuma (pitanja) i smirio duh (želju). Podsjetio je i kako se u poruci govori o “novom vrednovanju komunikacije, koju se promatra prije svega kao dijalog, razmjenu, zajedništvo i stvaranje pozitivnih odnosa.” U tom kontekstu Papa govori o granicama karakterističnim za digitalnu komunikaciju: jednosmjernost interakcije, težnja da se drugima prenesu samo neki dijelovi vlastitoga duhovnog svijeta, opasnost izgrađivanja lažne slike o sebi, što se može pretvoriti u neku vrstu samodopadnosti”. Tu je važna sloboda koju čovjek ostvaruje samo u mjeri u kojoj se odlučuje za stvarnost što doista odgovara na sva njegova pitanja: inače će biti otuđenik i osuđen na nezadovoljstvo. Jasno: čovjek upravo zbog stalnoga iskustva granice svega, ne uspijeva u vlastitom životu iznaći potpuni razumni odgovor; u napasti je, tada da krajnje značenje vlastitoga života poistovjeti s ograničenim elementom vlastitog iskustva: karijerom, novcem, moći, onime što se biblijski naziva “idolom”, podsjetio je predavač.
Danas se nalazimo pred slikom javne etike koja se suprotstavlja tzv. privatnoj etici, kao vjeran odraz postojeće podjele između osobne slobode i građanske ili pravne slobode. Sve formalnija javna etika, utemeljena samo na normama, iz koje je isključena dimenzija vrline, koja se, pak prepušta pukoj prosudbi individue koja doživljava kao odvojena od društva. Tako se proizvodi neizlječiva dijalektika između sfere subjektivnog interesa i polja objektivnih moralnih potreba i stvara umjetna opozicija između želje i dužnosti, htijenja i moranja. Kršćanski poziv mora ponuditi izvornu točku kako bi se ostvarilo ono što ljudski može biti samo naslućeno i željeno u nostalgiji. “Istina koja je Krist, u konačnici, je puni i autentični odgovor na onu ljudsku želju za odnosom, zajedništvom i smislom koja izlazi na vidjelo također u prisutnosti mnoštva ljudi na raznim društvenim mrežama”. A ta izvorna točka, u konačnici, poziva nas na potpuno pouzdanje u Providnost i duboku vjeru u prisutnost Duha Svetog u svijetu, kojega njegovi žitelji uporno nastoje obesmisliti, zaključio je dr. Šteko. Nakon izlaganja uslijedio je osvrt članova Društva na izlaganje i samu Papinu poruku temeljen na vlastitim iskustvima.
Sudionici duhovne obnove sudjelovali su na misnom slavlju u samostanskoj kapeli koju je u koncelebraciji s don Anđelkom Kaćunkom i fra Ivanom Penavom predvodio dr. Šteko.
Korizmena duhovna obnova katoličkih novinara završila je zajedničkim agape.