Varaždin, (IKA) – Caritas Varaždinske biskupije u prigodi nadolazećeg došašća i Božića organizirao je tradicionalnu duhovnu obnovu za voditelje i suradnike župnih caritasa u subotu 20. studenoga. Susret je započeo u katedrali Uznesenja BDM misnim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa. Nastavljen je u dvorani Biskupskog ordinarijata izlaganjem s. Jelena Lončar, ravnateljice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije o temi “Motivacija za volontiranje”.
Na susretu se okupilo stotinjak suradnika župnih Caritasa. S biskupom Mrzljakom misu je suslavilo više svećenika, među kojima i mons. Ivan Godina, predsjednik Biskupijskog Caritasa. Biskup je u propovijedi potaknuo sve djelatnike i volontere župnih Caritasa da nastave svoj predani i brižni rad u službi onih najpotrebnijih baš poput Marije, Kristove majke, koja je uzor služenja i pomoćnica svih onih koji su u službi svojih bližnjih.
Okupljene djelatnike i volontere župnih Caritasa zatim je na susretu pozdravio mons. Godina.
Ravnateljica Lončar predstavila je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, te se osvrnula na ulogu volonterstva, osobito onog karitativnog, i motiviranje tog djelovanja. Djelovanje nadbiskupijskog Caritasa predstavila je kroz najnoviji film koji govori o njegovom djelovanju i skrbi o najmanjima i najslabijima do starijih i nemoćnih. Caritas Zagrebačke nadbiskupije uvijek je u službi onih kojima je pomoć najpotrebnija, pa je u tu svrhu razvijen niz aktivnosti i projekata. Od dvjestotinjak župa, župni Caritas zaživio je u svakoj drugoj, te u njima djeluje oko 700 volontera. Najveća je karitativno-socijalna organizacija Crkve u Hrvata, a to zahvaljuje i velikoj pomoći dobročinitelja iz hrvatske i inozemstva. Govoreći o volonterstvu, s. Jelena uvodno je istaknula kako se taj pojam često svodi na neplaćeni rad ili neplaćenu službu, a zapravo prije svega podrazumijeva nesebičnu, plemenitu nakanu koja čovjeka vodi do ostvarenja cilja. U postizanju tog cilja čovjek ulaže svoju energiju, svoje vrijeme i znanje. Volonter je onaj koji ostajući vjeran svojim redovitim obavezama u školi, obitelji ili poslu, pronalazi vremena dragovoljno se angažirati za neko dobro djelo u široj zajednici. Volonterske aktivnosti uvijek su korisne i za one koji ih poduzimaju i za one kome su usmjerene. U kršćanskom smislu volonteru u njegovom dobrovoljnom služenju siguran oslonac pruža vjera. Volonterstvo je misija svakog kršćanina, i to ga razlikuje od volontera u drugim organizacijama. U vjerničkom, kršćanskom smislu volonter (dobrovoljac) je onaj koji nesebično i bez koristoljublja daje svoje slobodno vrijeme i sebe na raspolaganje drugima i čini to redovito, prema svojim mogućnostima. Volonterstvo u okrilju Crkve i Caritasa predstavlja služenje bez koristoljublja i davanje sebe za potrebe drugih, te u kršćanskom smislu ono za vjernika postaje životno opredjeljenje.
U Crkvi se pojam volonter ili volontarijat i dragovoljno služenje redovito koristi tek od početka 20. stoljeća, ali je dobrovoljni rad prisutan od samih početaka Crkve, među Kristovim učenicima koji su temelj za svoj dragovoljni rad pronalazili u njegovim riječima, a temelj volonterstva u Caritasu predstavlja Isusova zapovijed ljubavi. U nastavku je govorila o razvoju volonterstva u Crkvi od prve kršćanske zajednice, te istaknula polazne temelje karitativnog djelovanja, koji su okosnica Caritasa na razini župe, biskupije i čitave Crkve. Osvrnula se i na ulogu župnika u župnom Caritasu, zadaće volontera župnih Caritasa, te zaključno na važnost volonterstva u Caritasu i u životu Crkve.
Kršćansko volonterstvo ne smije se bazirati na sažalijevanju nad osobama u potrebi. Žaljenje vrijeđa ljude i produbljuje njihovu muku. Ono predstavlja solidarnost, zajedništvo u radosti i nadi, žalosti i tjeskobi. Volonteri župnih Caritasa su snaga župne zajednice jer, čineći dobra djela, svojom žrtvom daju živi primjer nesebične i djelotvorne kršćanske ljubavi. Volonter u Caritasu ne odvaja dio svoga slobodnoga vremena, onda kad nema što raditi, nego u svoj život ugrađuje služenje potrebitima te to postaje način na koji živi svoju vjeru. Volonterstvo je stoga, u kršćanskom smislu riječi, životno opredjeljenje. Ono postaje sastavni dio života vjernika, a reagiranje u situacijama konkretnih prilika – koliko su puta svoju vjeru potkrijepili konkretnim djelima – određuju ih kao vjernike.
Zaključila je kako su svjedočenje i radosno služenje braći i potrebitima najbolji motiv koji će na volonterstvo moći potaknuti ljude s kojima žive ili se susreću. Najvažniji i jedini pravi motiv volonterskog rada jest nutarnje ispunjenje i osjećaj radosti koji obuzme čovjeka nakon što učini nešto dobro i potrebno za drugoga. To je zadovoljenje istinske ljudske potrebe za osjećajem korisnosti. Bez obzira što ih možda pokreću različiti motivi, volonterima je zajedničko to da rade sa zadovoljstvom vjerujući u misiju koju ispunjavaju, poručila je s. Jelena.
Na kraju susreta ravnatelj Biskupijskog Caritasa mr. Ante Šola istaknuo je veliku važnost volontera Caritasa koji svojim aktivnostima pridonose raznovrsnoj skrbi o najpotrebitijima, dodavši kako je osobito važno da volonteri budu ustrajni u svom radu upravo u najteža vremena kakva su danas, te pritom naglasio da je i svako malo djelo potrebno, jer mnogo dobrih malih djela čine velika ostvarenja. Neki od okupljenih na kraju su podijelili svoja iskustva u karitativnom radu kako bi se međusobno ohrabrili i potaknuli na daljnje aktivnosti.