Petrovaradin, (IKA/TU) – Mjesečna duhovna obnova svećenika Srijemske biskupije održana je 12. studenoga u Petrovaradinu. Predavač vlč. Marko Lončar, župnik u Srijemskim Karlovcima i vicekancelar Srijemske biskupije, kolegama svećenicima iznio je želju svetog Pavla “da se zajedno ohrabrimo zajedničkom vjerom, vašom i mojom (usp. Rim 1,12). Na početku susreta Lončar je podsjetio da je staro crkveno pravilo: “Prenesi ono što si meditirao”. U obredu svećeničkog ređenja ređeniku se daje Sveto pismo uz opomenu: pazi što čitaš, usuglasi svoj život s pročitanim, i prenesi drugima što si razumio. Usredotočio se na teme: “Svećenik čini što su i apostoli činili”; “Budi malen među svojom braćom”; “I ne zaboravite siromaha”.
Apostol Pavao u svojim poslanicama poučava, kori, moli i opominje. Jednako uči i Timoteja i Tita da budu uporni “u zgodno i nezgodno vrijeme”. Uz sve opomene i životne naputke, Pavao dodaje i svoj portret. Tako se u pitanju o hrani žrtvovanoj idolima, Pavao smatra slobodnim, ali zbog slabe braće neće jesti mesa dovijeka. O grešnicima i opravdanju Pavao poučava načelno, ali opisuje i svoju nedostojnost. Kada govori o uskrsnuću sebe naziva nedonoščetom da bi istaknuo Božju milost po kojoj jest apostol. Kada govori o radu i neradu ističe svoj primjer: nismo ničiji kruh badava jeli. U evanđeljima se spominju i dobre i loše osobine apostola, da se ne bi smutili oni što nisu savršeni, kako “ne bismo izgubili nadu da će od nas nešto biti”, istaknuo je Lončar.
Razmatrajući temu “Budi malen među svojom braćom”, istaknuo je “Čitaj Sveta pisma u Božjoj zajednici, kako su i napisana, jer Duhom Svetim potaknuti pisali su sveti Božji ljudi”. Timotej treba sam čitati Sveta pisma i posvetiti se poučavanju da spasi i sebe i svoje slušatelje. To je model svakog svećenika. Po mudrosnoj literaturi, među ljudima je omiljen čovjek koji ponizno vrši svoju službu, to je plod općeljudskog iskustva. Na kraju je Lončar istaknuo brigu za siromahe, rekavši da bogataš iz evanđelja nema imena, to jest nema časti ni pred ljudima, a niti pred Bogom. Siromah se naziva imenom Lazar, da se istakne njegova čast. Bogataš dobiva grobnicu, a Lazar Kraljevstvo nebesko. Predvoditelj je pritom spomenuo i zajedničku molitvu, napomenuvši da “kako se moli, tako se vjeruje”. Zakon moljenja u moralnom smislu je “zakon življenja”. U molitvi Očenaš “moj Bog” je istodobno Bog i moga bližnjega, Bog svakoga čovjeka. Ne želimo biti kao oni koji se goje za dan Božje osude, koji se prave da ne znaju volju Božju, i da ih se ne tiču potrebe drugih. Lončar je upozorio da takvo “hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju” (KKC 1859). Siromaštvo prema Blaženstvima jest krepost dijeljenja: poziva na zajedništvo i dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, ne prisilom, nego iz ljubavi, da obilje jednih namiri oskudicu drugih, istaknuo je Lončar i zaključio “Otvori nam Gospode, oči, da vidimo braću u potrebi”.
Duhovna obnova zaključena je kratkim klanjanjem i razmatranjem u crkvi Svetog Jurja mučenika u Petrovaradinu o dvije slike Posljednjeg suda, jedna na ulazu katedrale u Bernu – za sve vjernike i druga na kneževskom ulazu katedrale u Bambergu – za svećenike i biskupe koje također može đavao odvući u pakao. Zato je upriličeno zajedničko pjevanje srednjovjekovne pjesme “Dies ire” “U dan onaj, u dan gnjeva …”, što se pjeva između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje došašća.