Sombor, (IKA) – Pedeset svećenika Subotičke biskupije predvođeni biskupom Ivanom Penzešom okupilo se 12. veljače na duhovnu obnovu u karmelićanskom samostanu u Somboru, želeći i ove godine time dati svoj doprinos promicanju kauze S. B. o. Gerarada Tome Stantića, karmelićanina koji je u tom samostanu proveo najveći dio svoga svetačkog redovničkog života i pastoralnog djelovanja. Susret je započeo molitvom Trećega časa u karmelićanskoj crkvi a nastavljen prigodnim predavanjima po jezičnim skupinama. Predavanje na hrvatskom jeziku održao je o. Stjepan Vidak, magistar karmelićanskih bogoslova i sjemeništaraca, a na mađarskom jeziku Jožef Szakaly, župnik subotičke župe Isusa Radnika. O. Stjepan je, navodeći riječi mladića Tomassa Spinellija, koji je sudjelovao na Sinodi biskupa o novoj evangelizaciji, pozvao i poticao svećenike da budu ono što jesu, tj. svećenici: “Mi, mladi, imamo potrebu za snažnim vođama, ostvarenima u svom zvanju i identitetu. Od vas svećenika učimo biti kršćani, i danas, kad su obitelji sve razdijeljenije, vaše je svjedočanstvo za nas još važnije. Vi nam svjedočite vjernost zvanju, učite nas solidarnosti života i mogućnosti izbora alternativnoga načina života, koji je još ljepši od onoga koji nam predlaže društvo u kojem živimo… Svećenici, molim vas da imate hrabrosti biti ono što jeste. Ne bojte se, zato što ondje gdje ste autentični svećenici, ondje gdje propovijedate bez straha istinu vjere, ondje gdje nemate straha učiti nas moliti… mi mladi ćemo vas slijediti.” Nadograđujući se na misli toga mladića, o. Stjepan pozvao je svećenike da budu ostvareni svom zvanju i identitetu – po svetom životu, jer svećenik je “ljubav Kristova Srca”, kako je govorio župnik arški. Istaknuo je u tom smislu važnost osobne molitve, jer nije dobro cijeli dan govoriti o Bogu a s njim ne progovoriti niti riječi. Svećenik mora biti “svjestan veličine dara koji mu je sam Bog dao a s druge strane svoje malenosti”. Svećenik se mora spremati za svoje nastupe ali “nije jedino važno što govori, nego i kako se govori, kojim duhom, uvjerenjem”, istako je o. Stjepan. Mora se osjetiti da ono što govori jest “proživljeno, promoljeno”, a ne samo pročitano, naučeno i izgovoreno. Upozorio je također da je svećenik danas “izgubio povjerenje u važnost vlastitoga služenja, izgubio je karizmu i kulturu” te stoga njegovo djelovanje nije plodno. Posebno se zadržao na pitanju liturgije koja se očituje u molitvi i euharistiji. Svećenici moraju paziti da nastojanjem da se učine originalnima ne izgube svoj značaj. Svećenik u liturgiji mora misliti prije svega na Isusa Krista koji je ustanovio euharistijsko slavlje. “Bez veze s Kristom, bez kontakta s Njim i euharistijsko će slavlje biti samo obred, ceremonija, niz tekstova koji se iz dana u dan ponavljaju, riječi bez snage, teatar, vrijeme će biti presudno – da bude što kraće, rubrike i liturgijske napomene samo prilika da se poslušaju i krše”, upozorio je predavač i zaključio poticajom: “Svećenici, molim vas da imate hrabrosti biti ono što jeste!”
Poslije predavanja bilo je euharistijsko klanjanje i prilika za ispovijed a u podne je misu predvodio biskup Penzeš. Pjevanjem i ceremonijama ravnao je o. Bernardin Viszmeg, prior somborskog samostana. U propovijedi biskup se osvrnuo na odreknuće papinske službe Benedikta XVI. podsjećajući da je po Kanonskom pravu to potpuno legalan čin. Istaknuo je da Crkvu vodi Duh Sveti i stoga je svećenike pozvao da budu otvoreni njegovim poticajima u svom svećeničkom životu i u svom pastoralnom djelovanju. Poslije mise svi svećenici okupili su se pred grobom sl. Božjega o. Gerarda gdje je biskup predvodio molitvu za njegovo proglašenje blaženim i svetim.