Nova Gradiška, (IKA) – Zajednica Molitva i Riječ, Područna uprava Nova Gradiška, organizirala je u subotu 7. prosinca duhovnu obnovu na temu “Blažena ti što povjerova”. Bilo je to geslo i svih ovogodišnjih marijanskih hodočašća Požeške biskupije, a tema se uklopila i u vrijeme došašća te u obilježavanje blagdana zaštitnice župe i grada Nova Gradiška, Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Sudionike duhovne obnove pozdravili su Zrinka Ferenčina, voditeljica zajednice Molitva i Riječ novogradiške Područne uprave, i župnik župe Bezgrešnog začeća BDM Perica Matanović.
Voditelj obnove bio je vjeroučitelj Ivica Lulić sa suradnicima iz Zajednice MIR. U glazbenom dijelu programa sudjelovali su članovi novogradiške zajednice.
Lulić je u uvodu podsjetio na riječi pape Franje, kako je svjedočki duh kršćana, pogotovo laika, danas jako važan. Istaknuo je kako puninu svog poslanja osjeća kroz svoje zvanje. Želio je da obnova, poglavito tema, pomogne svakom otkriti čudesne dimenzije duha i vjere koje je u nas stavio Stvoritelj. Treba si posvijestiti dubinu iz koje čovjek vjeruje sebi i drugima, uspostavlja odnos prema životu i talentima, otkriva smisao. Vjeru treba doživljavati kao svestranu dimenziju koju je Stvoritelj stavio u čovjeka. S druge strane, treba pogledati Ženu, čiji je “da” obilježio povijest, bez čega ne bismo imali Isusa Krista, kao izvor vjere. Nikad toliko ljudska povijest nije ovisila o pristanku jedne žene kao u Marijinu slučaju. “Ona je povjerovala, a nije ni znala ni vidjela odmah što se sve treba dogoditi, no inteligentno je razmišljala u svom srcu”, rekao je voditelj. “To razmišljanje događalo se duboko i brzo i Marija je pristala na tu riječ. To je prilika i svakom od nas, koji živimo na ovim prostorima Hrvatske i Europe, da zapravo počnemo otkrivati svoju genijalnost i sposobnost, kao što je to učinila Marija. Svojim pristankom, postala je veličanstvena po vjeri, kao što je i Abraham u Starom zavjetu postao čudesan po vjeri. Mislim da prava dimenzija vjere nije zapravo još ni “razgrnuta” u nama”, rekao je Lulić.
Obnova je bila prilika da nazočni shvate i posvijeste si koliko su vrijedni. Svatko se mogao upitati kakvu sliku nosi o sebi i kakvu ima sliku Onoga, koji je izvor naše egzistencije. Svaki čovjek je vrijedan i dragocjen u Božjim očima, samo treba znati ljubiti i praštati, treba pripraviti u srcu “Betlehem” za Isusa, nositi svjetlo sebi i svima, jer, kad se pale svjetla – nestaje mraka, rečeno je.