Duhovna obnova u Sotu

Susret, koji je vodila s. Ljubica Josić iz Zagreba u pratnji s. Marije Ivić iz Tovarnika, obje članice Družbe Kraljice svijeta, počeo je molitvom pred slikom Milosrdnog Isusa i kipom Blažene Djevice Marije.

Uslijedilo je predavanje s. Ljubice, koje je podijelila na dva dijela. U prvom dijelu tema je bila Božje milosrđe. Govorila je o očitovanju Božjeg milosrđa u Svetom pismu, još od samih početaka svijeta, jer već je stvaranje prvi izraz Božjega milosrđa, osobito stvaranje čovjeka. Posebno se zadržala na primjerima Noe, Abrahama i Mojsija, koji su dokaz veličine Božjega milosrdnoga djelovanja, ali nam pokazuju i da čovjek mora dati svoj pristanak da bi Bog djelovao. Taj pristanak je izraz vjere. A biti vjernik znači često biti drugačiji, kao što je bio Noa, jer Bog u svakom vremenu izabere nekoga da bude svjetlo, preko koga će djelovati, kao što je tada njega izabrao.

Abrahamov primjer pokazuje da oni koji vjeruju često bivaju stavljani na kušnje. No, ako i u vrijeme kušnje ostaju vjerni, Božje milosrdno djelovanje će svaku situaciju okrenuti na dobro, te zaustaviti naše patnje i muke kad ih njemu predamo. Djelujući preko Mojsija Bog je, također, pokazao koliko je moćno njegovo milosrđe. A u trenutku najveće opasnosti, kada su se Izraelci našli pred morem, Mojsije je svoje ruke uzdigao prema Bogu i on je učinio čudo. Tako i mi sklopljene ruke trebamo podići prema Bogu puni pouzdanja i vjere u njegovo milosrđe. S. Ljubica je kao vrhunac Božjega milosrdnoga djelovanja istaknula dolazak Isusa Krista na zemlju, da bude s nama u svemu jednak osim u grijehu. Dodala je kako smo ga svojom nevjerom i grijehom prikovali na križ, ali nam je milosrdni Bog ostavio ispovijed, svetu misu, molitve i Sveto pismo, kako bi nakon svakog pada u grijeh mogli ustati i krenuti ispočetka s pouzdanjem u Boga i njegovo milosrđe.

S. Ljubica prvi dio izlaganja zaključila je isticanjem Marije kao uzora u pouzdanju i vjernosti Bogu. Više puta tijekom predavanja, a osobito na kraju, naglasila je da je Biblija knjiga Božjega milosrđa te bismo je zato trebali više čitati i proučavati.

Drugi dio obnove bio je posvećen primjerima iz osobnog vjerničkog iskustva. S. Ljubica je s okupljenima podijelila kako je došlo do toga da postane redovnica, u čemu ona vidi djelovanje Božjega milosrđa. Ispričale je i više primjera iz svoga života, kako onih prije redovništva, tako i onih nakon ulaska u samostan, u kojima je ona prepoznala snažno djelovanje Božje, te je svaki put naglasila kako je u svemu bitna vjera. Svi dobivamo križeve i prolazimo kroz kušnje kako bi se očitovala snaga naše vjere. Naglasila je kako je važan vjerski kontinuitet da bi u trenucima kušnje mogli ostati Bogu vjerni, te kako bi imali povjerenja u njegovo milosrđe koje svaku situaciju okreće na dobro. Uslijedila su pitanja i komentari. Duhovna obnova završila je misnim slavljem u župnoj crkvi Sv. Katarine, djevice i mučenice.