Vepric, (IKA) – Tradicionalna korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje laike Splitsko-makarske nadbiskupije održana je 28. ožujka u marijanskom svetištu u Vepricu. Duhovni nagovor, pokorničko bogoslužje i misu za više od 120 vjeroučitelja iz različitih krajeva vodio je don Josip Mužić, profesor filozofije i moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Govorio je o pravovjerju, napomenuvši da je u vjeri, unatoč stečenom obrazovanju iz teologije, moguće ići “krivim putem”. “U vjeri ići krivim putem znači riskirati ovaj život i život vječni”, upozorio je predavač, i poručio: “Tek ako je Krist na prvom mjestu, sve druge stvari dođu na svoje mjesto.”
Prof. Mužić zatim je uzročno povezao krivovjerje s “krivo-praksom”, s krivim moralom, citirajući sv. Jakova koji je kazao da je hereza “zemaljska, putena mudrost”. Zlo se, naime, ne servira kao odurna, neprivlačna stvarnost nego je uvijek pomiješana s nekim dobrom tako da ostavi dojam privlačnosti i poželjnosti. To je veliki izazov u današnjim vremenima u kojima vlada relativizam i površno shvaćanje kršćanskog humanizma. Stoga je za istinsko obraćenje, po uzoru na sv. Augustina, potrebno ne samo racionalno prihvaćanje činjenica vjere nego i praktično usvajanje moralnih načela za život. Autentičnost kršćanskog života danas je nasušna potreba, kako za očuvanje vlastite vjere tako i za svjedočenje Krista u svijetu u kojemu živimo, u školi i među kolegama u zbornici.
Nakon kratke stanke prof. Mužić potaknuo je vjeroučitelje na ispit savjesti, odnosno grešnosti misli, djela, riječi i propusta prema modelu sv. Ignacija, zaključivši pozivom na svetost koja se, prema Benediktu XV., sastoji isključivo u tome da uskladimo svoju s voljom Božjom te točno i dosljedno ispunjavamo svoje staleške dužnosti. Upravo zbog grijeha propusta ponekad skrenemo s puta svetosti jer nismo dovoljno predani, ustrajni i temeljiti.
Don Josip u homiliji je suprotstavio snagu vjere i želje za izvanjskim čudima kod Isusovih suvremenika. Također je nasuprot sebeljublja, koje se prepoznaje u potrebi za očuvanjem vlastitog položaja, časti i moći, stavio bogoljublje. Nakon mise vjeroučitelji su nastavili druženje za zajedničkim stolom.
Na završetku duhovne obnove vjeroučitelji su molili pobožnost križnog puta.