Duhovna obnova za redovnice grada Zagreba
Duhovna obnova za redovnice grada Zagreba
Zagreb
Voditeljica obnove koja je imala za temu "Nada i patnja u otajstvu Božića" bila je s. Nela Gašpar iz družbe Kćeri Božje ljubavi
Zagreb, (IKA) – Tradicionalna adventska duhovna obnova za redovnice grada Zagreba održana je na treću nedjelju došašća, 12. prosinca u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu. Voditeljica obnove s temom “Nada i patnja u otajstvu Božića” bila je s. Nela Gašpar iz družbe Kćeri Božje ljubavi.
Na početku nagovora s. Gašpar je podsjetila kako se postavlja pitanje povezanosti riječi nada i patnja u otajstvu Božića. Patnja je posebno ljudsko iskustvo o kojem najčešće u zajednicama, ali i obiteljima šutimo. U božićnim pjesmama nalazimo iskustvo radosti, topline. Božićne pjesme dotiču nadu, ono za čim čovjek čezne kad nema patnje, boli, rastanaka, naše nemoći u životu. I uistinu božićne pjesme o tome govore. Božićnim pjesmama nije cilj da prikažu kao da životu ništa ne nedostaje, no u isti mah čovjek ne može susresti nadu koja je prisutna u božićnim jaslama, ako ne prihvatiti taj put patnje koji obilježava ljudski život. Podsjetila je na riječi pape Ivana Pavla II. koji je rekao kako je čovjek uistinu patnik, a i najveće iskustvo ljudskoga života, iskustvo ljubavi obilježeno je patnjom. No, koliko god čovjek patio, kad se nalazi u otajstvu Božića nikada neće moći ugasiti nadu da će sutra biti bolje.
Od početka betlehemska staja nije samo slika iz božićnih pjesama, ona je slika ljudske povijesti i ovoga čovječanstva, ljudskoga srca koje nije spremno prihvatiti život, a život je Bog, ljudskog srca koji vjeruje da je neki drugi put lakši do toga života. No, nema tih okolnosti koje će ga zaustaviti da bude s nama Bog. Nema toga stava čovjeka koji će Boga zaustaviti u njegovu naumu da spasi ne samo otpisanoga čovjeka, nego i onoga koga je i taj otpisani otpisao. Bog ne smatra da je gubitnik, ako će platiti cijenu ljubavi ako će samo jednog patnika vratiti na put života, da bi samo jednom siromahu učinio samo trenutak drugačijim.
Gašpar je također istaknula kako drugi dan Božića slavimo Stjepana, mučenika. U tom kontekstu je rekla kako je malo problematičan hrvatski prijevod “mučenik”. Po njezinu sudu bilo bi bolje reći svjedok, jer je svjedok onaj koji svjedoči svoju vjeru da vjeruje da Isusov duh imao jedini smisao u našem životu. Onaj koji vjeruje da se isplati činiti dobro, i kada netko čini zlo, i da se dobrom isplati pobjeđivati zlo. Cilj mučenika bio je svjedočiti o Božjoj ljubavi koja počinje s božićnim otajstvom, o Božjoj ljubavi koja unosi tu nadu da ono što čovjek čini poput Isusa nikad nije uzaludno, da nije vezano uz to kako će to drugi protumačiti, kako će to drugi vrednovati, to neće postati takvim kakvi to drugi govore, ono što je pred Bogom ima vječnu vrijednost.
Po završetku izlaganja uslijedilo je pokorničko bogoslužje.