Vepric, (IKA) – U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije održana je u subotu 24. ožujka 2018. godine u nadbiskupijskom marijanskom svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu godišnja duhovna obnova za vjeroučitelje laike Splitsko-makarske nadbiskupije. Animator duhovne obnove bio je don Ante Rako, profesor kanonskog prava na KBF-u u Splitu i sudac na crkvenom interdijecezanskom sudu u Splitu. Više od stotinu vjeroučitelja sudjelovalo je na obnovi a kroz duhovni nagovor, pokorničko bogoslužje i misu don Ante Rako uveo ih je u Sveti tjedan, potaknuvši na razmatranje i ustrajnost svjedočkog života vjere.

U dvorani svetišta animator obnove započeo je duhovnim nagovorom ističući svima zorno iskustvo zaborava smisla i potrebe šutnje te tišine i posvećivanja vremena molitvi i meditaciji koje pripravljaju i uvode u odnos s Bogom. Tri napasti o kojima smo slušali na početku korizme, napasti proždrljivosti, oholosti i škrtosti, a o kojima govori i sv. Antun Padovanski, valja ponovno promisliti na kraju korizmenog vremena – istaknuo je don Ante. Sv. Antun donosi nam tri lijeka protiv tri navedene napasti: molitvu, post i djela milosrđa. „Jesmo li navedena tri duhovna lijeka do kraja iskoristili u svetom korizmenom vremenu? Jesmo li ostvarili potencijale duhovnog života?” – upitao je voditelj obnove potičući prisutne vjeroučitelje na razmatranje. Središnji dio duhovnog nagovora odnosio se na razumijevanje i aktualiziranje evanđeoskog teksta o Isusovoj kušnji u pustinji (Mt 4, 1-11).
U pokorničkom bogoslužju vjeroučitelji su imali priliku preispitati svoj odnos s Bogom, s drugima i samim sobom razmatrajući kako biti svet, kako živjeti svetost svakidašnjice i, nakon toga, sakramentom pomirenja pripraviti se na susret s Gospodinom u euharistijskom slavlju. Razmatrajući nad evanđeoskim tekstom svetog Ivana u kojem su židovski glavari izglasali Isusovu smrt (Iv 11, 45-56), don Ante je u homiliji aktualizirao evanđeosku poruku posvješćujući kako i mi nerijetko donosimo odluke za druge, dajemo savjete drugima, a često smo i sami prazni i nemamo zapravo što dati drugima. Poput velikog svećenika Kajfe koji je smatrao da u svemu ima pravo i koji je imao i najveću odgovornost zbog uloge koju je obnašao, don Ante je istaknuo da se i mi nerijetko zadovoljavamo zadržavanjem privida onog što činimo, održavajući samo izvanjskost, zbog drugih, poput Kajfe, zbog naroda, a često time šteteći sebi i drugima. Poput Kajfe koji je mislio da će svojom odlukom spasiti narod „i mi nekada uzimamo na sebe odluku za koju mislimo da spašava, nesvjesni pritom da spasenje ne dolazi od nas nego nam je darovano i da smo ga trajno potrebni. U traženju spasenja često izbjegavamo poziv na svetost. Bez ispovijedi i svete pričesti ne bismo bili svjesni svetosti svoga poslanja” – naglasio je voditelj duhovne obnove. „Ima li većeg poslanja od navještaja Isusa Krista, od služenja otajstvu Krista?!” – upitao je don Ante prisutne vjeroučitelje. Na kraju euharistijskog slavlja u ime svih vjeroučitelja predstojnik Katehetskog ureda don Josip Periš zahvalio je voditelju duhovne obnove i pozvao vjeroučitelje na ustrajnost u ostvarivanju svetosti života.

Otajstvo križa iskustveno je doživljeno pobožnošću križnog puta, prema meditacijama „Križni putu oca i majke” autorice vjeroučiteljice Marine Šimić, predmolili su vjeroučitelji i vjeroučiteljice.