Duhovne vježbe svećenika iz Schönstattskog pokreta na Košljunu

Voditelj duhovnih vježbi bio je p. Johann Eschbaumer iz Njemačke. Višegodišnji organizator toga duhovnog susreta je don Ivan Ravlić, župnik u Tesliću, koordinator Hrvatske Schönstattske lige svećenika.

Sudionici susreta bili su svećenici iz Hrvatske: Marin Putilin, župnik u Lovasu, fra Ilija Jerković, ravnatelj Centra za rehabilitaciju i odgoj djece ‘Zlatni cekin’ iz Slavonskog Broda, Josip Božić, arhivar u Đakovu, Ivan Grundiček, župnik u Gornjem Dragancu, Stjepan Starešina, umirovljeni svećenik u Đakovu, Ivan Grbešić, župnik u Sisku, Mirko Brlić, župnik u Lupoglavu i vjernik laik Sead Ivan Muhamedagić iz Zagreba te svećenici iz Bosne i Hercegovine: Pavao Brajnović, župnik iz Posavske Mahale, Jakov Filipović, župnik iz Odžaka, Ivo Kopić, pastoralni suradnik u Komušini i Anto Perić, župnik u Modriči. Don Ivan Ravlić prvi je od svećenika u Hrvatskoj i BiH upoznao Schönstattsku duhovnost i sklopio Savez ljubavi s Gospom Schönstattskom.

„Duhovne vježbe za svećenike i za vjernike laike važne su jer se u njima razmišlja o daru i milosti kako smo svi djeca Božja. To je važno jer mnogi ljudi se žele osloboditi Božjeg utjecaja. U svakidašnjici trebamo u molitvama, potrebama i brigama imati oslonac u Bogu i kontakt s njim. Trebamo poput malog djeteta uvijek imati pouzdanje u Boga koji nas prati i ljubi. Ta povezanost i oslonac na Boga daje nam da možemo ići njegovim putem“ rekao je predvoditelj vježbi p. Eschbaumer, potaknuvši sudionike „da se ne kriju od Boga. Onda će doći odgovor na naše brige i probleme. Pozvani smo svim ljudima objaviti Božju ljubav i blizinu. Bog ljubi sve ljude ponaosob, ima plan kako će im se objaviti i kako će ih spasiti“ poručio je p. Eschbaumer. Podsjetio je na misao p. Josepha Kentenicha, osnivača Schönstattskog pokreta, koji je citirao jednog švicarskog pedagoga kako je najveća nevolja za suvremenog čovjeka gubitak sposobnosti da čovjek bude predan kao dijete. „Jer na taj način, Božja očinska, odgojna djelatnost se onemogućuje. I izvorno Božje upozorenje glasi: ‘Ako ne budete kao djeca…’. Ako se prepustimo dječjem promatranju, što će se u nama probuditi? Dijete podsjeća na dvostrukost raja: na raj čovječanstva i na raj vlastitog života. Kada postavimo pitanje što je polučio raj, odgovor glasi: to je odnos s Bogom. Dijete upozorava na Boga. Dijete doživljava skrovitost obiteljskog gnijezda i radosno se ponovno u njega vraća“ istaknuo je p. Eschbaumer.

Istaknuvši da nevolja rađa u čovjeku osjećaj nesigurnosti, predvoditelj vježbi rekao je kako, želimo li razumjeti nevolju, moramo shvatiti da je kršćanska egzistencija nešto nesigurno. „Vremenita nevolja stvara osjećaj straha. Strah i tjeskoba dolaze od uskoće, to znači i tjelesni osjećaj stiješnjenosti. Nešto ‘lebdi’ preda mnom, a to ne mogu uhvatiti. Imam osjećaj podloženosti, nemoći, nasuprot neshvatljive svemoći“ rekao je p. Eschbaumer, podsjetivši kako p. Kentenich strah promatra pod tri motrišta. Prvo, kaže da je strah sveprisutni, korjeniti osjećaj, praosjećaj. Svi koji imaju narav opterećenu istočnim grijehom, trebaju promatrati strah kao nešto što im pripada. Drugo je predmet straha. Može biti strah od uskoće mjesta. Ne mogu biti u nekom prostoru. Klaustrofobija je strah od visine, postoji strah od bolesti. Treće, postoji strah za vlastiti život. „Protiv straha tražimo skrovitost i sigurnost u Bogu Ocu ali i na drugim mjestima. Nesigurnost potiče ljude da tragaju za putovima sigurnosti. Mnogi ljudi traže sigurnost u materijalnim vrijednostima. Novcem se žele osigurati od nepredvidivosti života. To je za mnoge utopija, fikcija i obmana. Pokušavaju nagomilati što je moguće veći imetak. To potiče mnoge ljude da sklope sporazume u osiguranjima. U Njemačkoj se može osigurati od svega i svačega, i u drugim zemljama širom svijeta. To ljudima stvara prividnu sigurnost. Što je čovjek bogatiji i moćniji, to je strašljiviji, više se boji, zazire i od smrti. U krajnjoj liniji, čovjek se ne može osloboditi straha svojim snagama, nego Božjom milošću“ poručio je p. Eschbaumer.

Potaknuo je sudionike da, unatoč svojim slabostima, ne budu obeshrabreni, da se ne uljuljaju u slabosti i ne kažu: „To je tako, drugačije ne mogu. Puštam sve da ide kako ide“. „Moramo strgati sa sebe maske i ne dati se zbuniti. Schönstatt nam pokazuje put, savez ljubavi s Majkom Božjom. To je put sigurnosti. Vrijeme je puno zbunjenosti i strahova. Unatoč udarcima života, u tome može izdržati onaj koji je kao dijete i ima jednostavno povjerenje. To je Majka Božja živjela na uzoran način. To je i nama za orijentaciju. Gospa nam to želi darovati i želi da postanemo djeca Oca našega na nebesima“ poručio je p. Eschbaumer, istaknuvši da je p. Kentenich bio žarki Marijin štovatelj, vođen Duhom Svetim. Pokušavao je ljudima prenijeti ljubav prema Mariji. „Savez ljubavi s Majkom Božjom je garant te ljubavi i sigurnosti. Zato je 18. listopada 1914. g. utemeljio Schönstattski pokret. U predavanju koje je kasnije nazivao ‘Ispravom utemeljenja’, p. Kentenich poučavao je kako se povezati s Majkom Božjom, da bi ljudi mogli prebroditi velike nevolje Prvog svjetskog rata. U Schönstattu je rješenje za mnoge naše probleme“ rekao je p. Eschbaumer.

P. Kentenich smatrao je da je Majka Božja naš najveći poučavatelj, a krunica da je njena učionica. Poticao je apostolat i evangelizaciju po molitvi krunice za koju je rekao da je „najjače oružje od svih suvremenih oružja ratovanja u prevladavanju Božjeg neprijatelja“. O velikoj snazi krunice i pomoći za svijet p. Kentenich rekao je: „Molitva ‘Zdravo Marijo’ u krunici prenosi nas u sveti prostor Marijinog srca. Koje plodove Crkva i svijet duguju molitvi krunice!? Oni koji mole krunicu više će učiniti za dobro ljudskog roda nego li svi govornici, državnici, organizatori, službenici i pisci, više nego svi gospodarstvenici, čak ako bi i sve svoje bogatstvo dali na raspolaganje Crkvi. Krunica je veliki lijek modernih vremena koji će utjecati na događaje svijeta više nego sva diplomatska nastojanja i ima veći utjecaj na javni život nego sve organizacije. Krunica se potvrdila kao prijatelj u životu i radu velikih ljudi. Krunica je dobar prijatelj u radosti i još bolji prijatelj u borbi. Naš život je velika bitka. Ovisni smo o pouzdanim, dobrim prijateljima. Krunica je takav dobar prijatelj u velikoj bitci našeg vremena. Uronimo sebe u ocean žarke ljubavi Isusa i njegove Majke iz kojega nam krunica dopušta obilno piti i neka zahvati naš duh“.

Schönstattski pokret djeluje u devedeset zemalja, među kojima je i Hrvatska. Po primjeru kapelice u Schönstattu koja se naziva Prasvetište, izgrađeno je oko dvjesto istih takvih kapela diljem svijeta. Prva takva kapela u Hrvatskoj izgrađena je u Maloj Subotici u Međimurju 2010. g.