Velika, (IKA) – U Domu sv. Augustina u Velikoj održane su trodnevne duhovne vježbe za vjeroučitelje Požeške biskupije koje je predvodio Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Na svršetku duhovnih vježbi posjetio ih je biskup Antun Škvorčević te je 4. srpnja u crkvi sv. Augustina predvodio zahvalno euharistijsko slavlje. U pozdravu je kazao kako ovih dana čuje od mnogih koji odlaze na godišnje odmore da sada konačno imaju vremena za sebe, a da mu je drago što su vjeroučitelji na početku ljeta izabrali sudjelovanje na duhovnim vježbama kako bi konačno imali vremena za Boga, u svijesti da na taj način najbolje posvećuju vrijeme samima sebi. Pozvao ih je da zahvale Bogu za sve ono što im je tijekom trodnevne sabranosti i molitve udijelio.
Biskup se u homiliji osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Postanka u kojem sae govori kako je Izak pred smrt na prevaru žene Rebeke, umjesto starijem Ezavu, udijelio svoj blagoslov mlađem Jakovu. Da su ovdje u crkvi nazočni novinari naših javnih medija, nastavio je biskup, zacijelo bi se površno raspisali samo o Rebekinoj prevari bez zanimanja za dragocjenu poruku koju donosi navedeni prikaz. Istaknuo je da se i vjeroučiteljima može dogoditi isti pristup te ih je pozvao na dublje razmišljanje. Pomogao im je da shvate kako nam spomenuti sveti tekst doziva u svijest da Bog uvijek ostaje suveren u svom djelovanju te svoj blagoslov nije vezao za običaj da otac na kraju života podjeljuje blagoslov svojim potomcima, nije ovisan o ljudskim mjerilima, nije zarobljenik uhodanih načina ljudskog postojanja, nego voli novost, služi se drugačijim putovima djelovanja. Podsjetio je vjeroučitelje da su iz vlastitog iskustva svjedoci kako ih je Bog stvorio za mogućnosti drugačijeg života nego li ga trenutačno ostvaruju te da to ovisi o njima i njihovoj suradnji s njime. Istaknuo je kako bi bilo tužno da možemo nabaviti novo odijelo, kupiti novi automobil, izgraditi novu kuću i puno toga drugoga a da samo čovjek ne može biti nov. Približio je vjeroučiteljima dnevno liturgijsko evanđelje o postu koji obdržavaju Ivanovi učenici i farizeji a Isusovi učenici to ne čine i upozorio na Gospodinovu riječ da ne mogu svatovi postiti dok je zaručnik s njima.
Na temelju toga biskup je naglasio da se post, molitvu i druge prakse može obavljati zbog različitih ciljeva, kao tradicionalne izvanjske čine koji ne diraju ljudsku nutrinu, a da Isus, govoreći o zaručniku u vezi posta, ukazuje na to da on ima pravi smisao samo ako otvara našu nutrinu i stvara stanje duboke duhovne osjetljivosti za njegovu osobu te pridonosi čovjekovoj nutarnjoj promjeni po njegovoj prisutnosti u nama. Ponovio je biskup: Novi čovjek se ostvaruje po prisutnosti u nama istinske i najveće novosti, Isusa Krista u snazi njegova Duha, njegove ljubavi, pobjednice nad smrću. Još je upozorio na Isusovu tvrdnju kako novo vino ne valja stavljati u stare mješine niti novu zakrpu na staro platno. Kazao je vjeroučiteljima kako vjeruje da u duhovnim vježbama nisu pokušali stavljati novu zakrpu na neka svoja ostarjela i onemoćala životna opredjeljenja i stanja, nego da su se nastojali iskreno i posvema otvoriti Isusu Kristu te on sa svom snagom svoje novosti uđe u njihova bića i obnovi ih kako bi mogli biti ljudi vjerodostojne riječi pred mladim naraštajima kojima su – usred istrošenih antropoloških modela – poslani biti svjedocima novoga čovjeka u Isusu Kristu. Poželio je da upravo tim putom budu blagoslov u hrvatskom društvu koje čezne za onom novošću koju mu može darovati samo Isus Krist.
Pred kraj misnoga slavlja vjeroučitelji su uputili molitvu sv. Tereziji Avilskoj i uskliknuli geslo njezine Godine “Samo je Bog dostatan”. Biskup im je poželio da otiđu iz duhovnih vježbi u svijesti kako im je uistinu samo Bog dostatan. Zahvalio je Anđelku Košćaku za spremnost kojom je prihvatio predvoditi duhovne vježbe, predstojniku Katehetskog ureda Anti Iviću za njihovo organiziranje i župniku Mariju Saniću za gostoprimstvo. Na kraju je podsjetio vjeroučitelje na važnost tjelesne kulture i pozvao da ne budu ljudi duhovno zapušteni, nego surađujući sa svojim župnicima žive svoju duhovnost usred Božjeg naroda kojem pripadaju.