Požega, (IKA) – Na Spomen svih vjernih mrtvih, 2. studenoga, biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj katedrali koncelebrirano euharistijsko slavlje. Među nazočnima bili su gradonačelnik Zdravko Ronko, požeško-slavonski župan Marijan Aladrović, članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja, predstavnici hrvatske vojske i policije te gradskih ustanova i udruga. Biskup je u pozdravnoj riječi rekao da u tom svetom slavlju žele sjediniti s Isusovom smrću i uskrsnućem sve drage koji su otišli s ovoga svijeta, “a koji su u naše postojanje ugradili svoju plemenitost i dobrotu, među kojima posebno mjesto imaju poginuli hrvatski branitelji”. U homiliji biskup je protumačio vjernicima misao sv. Pavla iz Poslanice Solunjanima, kako svojim naravnim znanjem dohvaćamo ono što se zbiva s nama od rođenja do smrti, ali da u tijeku zemaljskog života ne možemo dokučiti umom dubinu svoga duha, neponovljivu osobu jer ona nadilazi naše znanje o nama samima. Dodao je da još manje možemo nešto reći o razlozima svoje pojave na ovom svijetu i konačnom svome smislu, te da tu nadspoznatljivu razinu našeg postojanja može prosvijetliti vjera, moć duha koji potpomognut Bogom vidi dalje i dublje. Upravo u Godini vjere valja snažnije svjetlom vjere tragati za istinom o nama i u našoj smrti. Isus ne dokida ljudsku smrt, nego je preuzima na sebe, da bi svojim uskrsnućem posvjedočio Božju moć kojoj je predao našu smrtnost, da pobijedi život. Nakon popričesne molitve krenula je iz katedrale povorka s upaljenim lampionima na čelu s biskupom i svećenicima u kriptu, u kojoj je pokopano 35 svećenika i više od 200 požeških građana u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. Biskup je u kripti pozvao vjernike da o Spomenu vjernih mrtvih iskažu molitvenu zahvalnost i poštovanje svima ondje pokopanima i da preporuče Bogu živome sve druge koji su svojom žrtvom i ljubavlju u novije vrijeme, posebno poginuli hrvatski branitelji pomogli da grad Požega i cijela Hrvatska budu prostori slobode, ljudskog dostojanstva, duhovnog rasta i napretka. Izrečena je molitva za svećenike, redovnike i redovnice Grada, za one koji su se svojim dosljednim katoličkim životom nesebično zalagali za kršćanske vrednote u našem društvu, za one koji su umrli u djetinjoj ili mladenačkoj dobi, za poginule u domovinskom ratu, za članove različitih gradskih udruga te za one koji su položili živote na križnim putovima. Nakon pojedine molitve svi nazočni su pjevali “Pokoj vječni” a predstavnici pojedinih slojeva građana za koje se molilo polagali su uz veliki križ upaljene lampione. Molitvu je zaključio biskup odrješenjem za sve preminule a slavlje je završilo pjesmom “Kraljice neba raduj se”.