Subotica, (IKA) – U sklopu središnje proslave Dužijance 12. kolovoza slavlje u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske počelo je svečanom Večernjom molitvom. Molitvu je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u nazočnosti biskupa gosta Dužijance 2017. bjelovarsko-križevačkoga biskupa Vjekoslava Huzjaka i domaćeg biskupa Ivana Penzeša. Na početku slavlja biskup domaćin u pozdravu je među ostalim rekao: „Preuzvišeni i dragi biskupe Vjekoslave, hvala Ti što si prihvatio naš poziv! Puno toga nas povezuje, a ovdje bih istaknuo našu zajedničku nebesku zaštitnicu sv. Tereziju Avilsku, kojoj su posvećene naše katedrale” te je pozvao sve: „Uzdignimo svoje molitve Gospodinu, a neka naša zahvala za žetvu uključi i zahvalu za sve one darove kojima nas Gospodin svakodnevno obilato obasiplje”.
Slijedila je molitva I. večernje iz božanskoga časoslova. Pjevanje je predvodio katedralni zbor „Albe Vidaković”, pod ravnanjem Miroslava Stantića, katedralnog zborovođe i orguljaša. Za orguljama je bio gost-orguljaš Alen Kopunović Legetin. Solo dijelove pjevali su vlč. Dragan Muharem i Emina Tikvicki. Kratko čitanje pročitao je bogoslov Dražen Skenderović a Molbenicu bogoslov Bogdan Rudinski.
U propovijedi mons. Beretić izrazio je tugu što se za ovogodišnju Dužijancu neće oglasiti katedralna zvona kao ni orgulje, jer je katedrala oštećena i u tijeku su radovi sanacije. Također je ukazao na masovno iseljavanje stanovnika Subotice. Ipak je pozvao sve prisutne na zahvaljivanje: „Sva nam je povijest velika njiva. I ova naša ubava Bačka je njiva i vinograd, voćnjak i šuma, naša je Bačka kutić raja. Tko da nabroji sve ono dobro zrnje, što je dragi Bog posijao kroz našu povijest! U spremištima naše prošlosti su plodovi rada cijelih naraštaja! Naši su stari zapuštenu i zanemarenu bačku ravnicu učinili najbogatijom žitnicom. U očima našeg seljaka čita se radost. On u duhu vidi: „obasjanim brazdama zori žito. Spuštenih glava pjevaju jedri klasovi”, kao što piše Kokić. Ne rodi Bačka, ne rodi Subotica samo žitom i vinom. Ne rađa Subotica samo slasnim voćem. Rađala je ova naša zemlja od pijeska i crnice djevojke i majke velikoga srca i brojne obitelji. Naše su nam nane rodile velikane pera, velikane lijepe riječi. U rukama njihovih sinova tako umiljato zvone tambure. Ovdje su korijeni Matoševi, ovdje je nikao Albe Vidaković. Na ovoj nas je zemlji naša nana na noge postavila.
Tu je našu bilu Suboticu zavolio i na jugu Bačke rođeni Josip Andrić. I njega je bačka zemlja rodila. Bio je čovjek širokoga srca. Volio je Bačku, Slovačku, volio tamburicu, volio je zelenu Irsku, volio Isusovu domovinu. Pjevao je, pisao je, radio je do smrti u Zagrebu. Volio je dužijancu, pa ju je u operu slio… Dužijanca je svečani Te Deum, svečani himan zahvale Bogu ne samo za žetvu, već i za korijene naše, za ljude naše, za roditelje naše. O toj veličini Dužijance neka sutra posvjedoči naše „Tebe Boga hvalimo”. Što da kažemo Gospodinu u predvečerje velike svetkovine? Ovih mi je dana došla lijepa riječ o Bačkoj: Bačka je u meni, u zemlji, u sjeni, Bačka se zeleni. Bačka je perjanica, perlica Bunjevaca, od srca tamburica. Bačka se zlati, pjevaju vlati, krilata žita. Od naših otaca Bunjevaca i Šokaca raste dužijanca. Bačka je u meni, u pjesmi i veselju. Tko će voljeti ovu zlatnu zemlju kad se sasuši naša lipa grana”, upitao je mons. Beretić i zaključio: „Već dugo smo na valovima koji prijete. Kao da tonemo. Dok večeras zahvaljujemo za svako pšenično zrno i za sjeme Isusove riječi u nas posijano, boli nas ono što oko sebe vidimo. Što se to s nama zbiva? Više se ne grade škole. Više se škola stapa u jednu. Čuo sam za jednu subotičku školu, gdje je od kraja jedne školske godine do početka nove „nestalo” čitava tri razreda. Čitamo o tome, kako će na stotine škola biti zatvoreno zato što nema djece. Izmiče nam život. Vode nam do grla dođoše. Najradije se obraćamo Isusu zajedno s Petrom: Gospodine, zapovjedi mi, da dođem k tebi po vodi. Bože, mi te Ocem svojim zovemo. Neka nam u srcu poraste duh sinovstva, pa da se radujemo ovoj zemlji što nam tvojom dobrotom oci namriješe, da nas jednom obraduješ baštinom obećanom tvojim kćerima i sinovima”.
Dok se pjevao hvalospjev Veliča, bandaš Luka Gabrić i bandašica Ana Ivanković Radak donijeli su pred oltar krunu ovogodišnje Dužijance koju je u tehnici slame izradila poznata slamarka Jozefa Skenderović.
Na kraju Večernje okupljenim vjernicima obratio se biskup Huzjak. Zahvalio je biskupu Penzešu i katedralnom župniku na pozivu i izrazio svoju radost što može biti predvoditelj slavlja ovogodišnje Dužijance. Pozvao je okupljene da vole život, jer je to zalog opstanka kao i budućnosti Dužijance.
Zbog kiše nije održan predviđen večernji program u sklopu Dužijance: Polaganje vijenaca od žita na spomenik risaru i na bistu mons. Blaška Rajića u parku pored Gradske kuće te Risarska i Folklorna večer i dodjela nagrada najboljim aranžerima izloga grada u duhu Dužijance.