Subotica, (IKA) – U sklopu središnje proslave Dužijance 2018., zahvale Bogu za ovogodišnju žetvu, u subotu 11. kolovoza upriličena je svečana Večernja molitva u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske u Subotici. Molitvu je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u nazočnosti domaćega biskupa Ivana Penzeša, koji je ove godine kao zlatomisnik i kao biskup Subotičke biskupije koja slavi 50. obljetnicu svog postojanja, bio predvoditelj završnog slavlja Dužijance.
Pjevanje I. Večernje iz božanskog časoslova predvodio je katedralni zbor „Albe Vidaković”, pod ravnanjem Miroslava Stantića, katedralnog zborovođe i orguljaša. Za orguljama je bio gost-orguljaš Alen Kopunović Legetin. Solo dijelove pjevali su vlč. Dragan Muharem i Emina Tikvicki. Kratko čitanje pročitao je đakon Ferenc Šotanji, a Molbenicu bogoslov Luka Poljak.
U propovijedi mons. Beretić istaknuo je kako se ove godine slavi i zlatni jubilej natjecanja risara i njihovih gostiju. Pedeset je godina i velikoj građanskoj povorci slavitelja dužijance. U srebro se obuklo i zajedničko crkveno i građansko slavlje Dužijance. Sve nas je manje, ali svijetla Dužijanca traje do danas. Zahvaljujemo Bogu i za to jedinstvo, rekao je mons. Beretić. Ni prisutnost zla ne može umanjiti našu zahvalnost. Zlo nam se čini većim od života. Eno požari gutaju šume, ljetinu, kuće, ljude. Ratovi i terorizam haraju po svijetu. U potresima umiru stotine ljudi. Koliko je u nebo vapijuće nepravde u svijetu, ali i oko nas i u nama. Kako do radnog mjesta? Kako do lijeka? Kako se školovati kad se nema? U brizi su i oni koji su požnjeli i pitaju se hoće li biti dostojno nagrađeni, rekao je mons. Beretić. Podsjetio je na radosti i tuge koje prate život zemljoradnika, ali i Dužijance. Mons. Beretić istaknuo je da su u svim poteškoćama i nevoljama kroz koje su prošli i prolaze bunjevački Hrvati ostali vjerni Bogu, živeći kreposti svojih predaka, kreposti vjere, nade i ljubavi.
Dok se pjevao hvalospjev „Veliča”, bandaš Marko Križanović i bandašica Marija Piuković donijeli su pred oltar krunu ovogodišnje Dužijance koju je u tehnici slame izradila poznata slamarka Jozefa Skenderović. Ovogodišnja kruna simbolizira jubilej biskupije pa su na njoj obrisi subotičke katedrale-bazilike Sv. Terezije, te simbol Prečistog Srca Marijina koje je drugotni zaštitnik biskupije i lik sv. Pavla, koji je zaštitnik biskupije. Ondje je i biskupov štap i mitra da podsjeti i na jubilej svećeništva biskupa Penzeša. On je u pozdravu posebno naglasio srebrni jubilej zajedničkog slavlja Dužijance: „Dopustite mi da izrazim radost što sam skupa s vama doživio ovu 25. jubilarnu zajedničku dužijancu, koja je objedinila vjersko-crkvenu i svjetovno-gradsku proslavu. Lijep je to znak zajedništva i doprinosa suživotu, vjeri i kulturi našega grada i nas katolika na ovom prostoru. Puno je truda i umijeća uloženo da se dužijanca održi i podigne na razinu na kojoj je sada slavimo. Zato koristim priliku da zahvalim svima koji su u proteklih četvrt stoljeća na bilo koji način bili uključeni u proslavu dužijance, a osobito njezinim nositeljima i odgovornim organizatorima”.
Zahvalio je svima na zajedništvu u molitvi kako svećenicima i redovnicama, tako i bogoslovima i svim vjernicima, a napose Zboru na lijepom pjevanju. Na kraju je uputio poseban pozdrav onima koji će biti u središtu pažnje ovogodišnjega završnog slavlja Dužijance a to su bandaš Marko Križanović i bandašica Marija Piuković te mali bandaš Marijan Rukavina i mala bandašica Kristina Šarčević.
Središnje slavlje Dužijance traje četiri dana. Započelo je Književnom večeri Katoličkoga društva „Ivan Antunović” u četvrtak 9. kolovoza, nastavljeno u petak 10. kolovoza Tamburaškom večeri, na kojoj su predstavljeni bandaš i bandašica i izabrani njihovi pratioci. U subotu, poslije večernje molitve, uz polaganje vijenca na spomenik „Risaru” i na bistu Blaška Rajića, koji se nalaze u parku pored Gradske kuće, slijedila je „Skupština risara” i Folklorna večer.