Pula, (IKA) – Porečko-pulski biskup Ivan Milovan dodijelio je 30. listopada u pulskoj prvostolnici Uznesenja BDM dva biskupijska priznanja. Za dugogodišnji doprinos dobrobiti crkvene zajednice biskupijsku nagradu primile su Ida Peharec i Bianka Peteh. Na početku je sve okupljene pozdravio župnik domaćin mons. Vilim Grbac, istaknuvši kako su dodjele takvih priznanja dokaz da Crkva i biskupija prepoznaju napor i vrijednost zalaganja laika u životu crkvene zajednice, te poziv svima ostalima da slijede te svijetle primjere.
Biskup Milovan u homiliji je istaknuo da su biskupijska priznanja znak zahvalnosti pojedincima koji su se na poseban način istaknuli angažmanom u životu crkvene zajednice, ali osim toga to je i znak da se cijeni i prepoznaje prinos svih koji svojim radom pridonose uspješnom životu svojih župa. Spominjući nedavno postavljanje kipa bl. Majke Terezije propovjednik je rekao kako su upravo uzori takvih duhovnih velikana najbolji dokaz i poziv svima da se za uspješan vjernički život neprestano treba hraniti na izvoru duhovne snage – Riječi Božje i euharistije.
Ida Peharec, koja se tijekom cijelog života trudi prepoznati duhovne i materijalne nevolje osoba u svojoj sredini i pomoći potrebitima, napose se istaknula požrtvovno pomažući svećenicima i redovnicima u raznim pulskim župama, a osim toga, već od djetinjstva u kršćanskoj obitelji, pa tijekom cijelog života pokazala je uzoran kršćanski stav, s vjerom podnoseći i najveće životne nedaće kao što je to gubitak dvoje od svoje četvero djece. Ona je u svome obraćanju pozvala da se svatko do maksimuma svojih mogućnosti založi u pomaganju potrebitima, a o svome angažmanu rekla je jednostavno: “Idem tamo gdje sam potrebna.”
Bianka Peteh, viša medicinska sestra, provela je radni vijek radeći na Odjelu traumatologije pulske Opće bolnice, a posvetila je cijeli svoj život pružanju pomoći bolesnima. Napose vrijedna, i u nebrojenim situacijama životno značajna, bila je njezina pomoć i posredovanje pri pružanju medicinske pomoći u zdravstvenim strukturama, svećenicima i redovnicima u vremenima bivšeg državnog ustroja kada kler nije imao pravo na redovno zdravstveno osiguranje. Na poseban način treba istaknuti njezinu dugogodišnju, kontinuiranu, požrtvovnu brigu o pok. mons. Marcelu Krebelu tijekom njegove duge i teške bolesti. Ona se u svome obraćanju zahvalama spomenula osoba koje su imale posebnu ulogu u njezinom profesionalnom i duhovnom životu.