Dubrovnik, (IKA) – U samostanu Male braće u Dubrovniku pronađen je “Misal rimski” Bartula Kašića, pisca prve hrvatske gramatike, i otkrivena slika izvornog izgleda sakristije prije izgradnje Bunićeve kapele na tom mjestu, objavio je javnosti 23. ožujka na konferenciji za novinare gvardijan franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku dr. fra Stipe Nosić.
Do otkrića da je autor prijevoda “Misala rimskog u jezik slovenski”, koji se u rukopisnom arhivu Samostana Male braće čuva pod brojem 247, došao je profesor Zvonko Pandžić iz Würzburga u Njemačkoj. Prof. Pandžić u studiji “Misal rimski i Sveta pisma. O sudbini dva velika jezična projekta Bartula Kašića” dokazuje da je nepoznati autor prijevoda misala rimskog zapravo Bartol Kašić. U spomenutoj studiji Pandžić je objavio i pismo koje je utjecalo na uskraćivanje imprimatura Kašićevu prijevodu Novog zavjeta početkom 17. stoljeća. Riječ je o pismu na latinskom jeziku Ivana Tomka Mrnavića, pomoćnog zagrebačkog biskupa, kojeg je on za posjeta ad limina apostolorum, uime zagrebačkoga biskupa predao papi Urbanu VIII. u svibnju 1634., kako bi spriječio tisak Kašićeva prijevoda Novoga zavjeta na hrvatski štokavsko-jekavski pučki jezik. Zbog toga pisma je Sveti oficij (Inkvizicija) 13. lipnja 1634. na izvanrednoj sjednici konačno uskratio imprimatur za tisak Kašićeva Novoga zavjeta.
Dr. Nosić je objasnio zbog čega se ranije prijevod Misala rimskog nije dovodio u vezu s Kašićem: Misal rimski, premda je prijepis s kraja 17. st., kako je na brojnim lingvističkim i kodikološkim primjerima pokazao Pandžić, pisan je istim štokavsko-ikavskim jezikom kao i Kašićev Ritual rimski (1640). Premda je dakle ova rukom pisana knjiga Misala i prije bila poznata, nije se znalo tko ju je napisao, budući da su prva dva lista odrezana, a na novom uvezu je zapisana godina 1747. Kako je dokazao Pandžić, to je bila godina donacije, dok je rukopis iz Rima u Dubrovnik donio Đuro Marijašević početkom 18. st. Zanimljivo je da je ovaj prijepis Kašićeva prijevoda Misala rimskoga bio načinjen krajem 17. st., kada je na istom tipu papira (otkrivaju to vodeni znakovi) bila prepisana i latinska autobiografija Bartula Kašića, koja se danas također čuva u Knjižnici Male braće.” Profesor Pandžić još je neka djela koja se čuvaju u samostanu povezao s njihovim autorima, tako da je ovih dana objavljena njegova knjiga “Nepoznata proza Marka Marulića”, u izdanju izdavačke kuće “Tusculum”.
Drugo otkriće, prepoznavanje slike sakristije Male braće iz 14. stoljeća na inicijalu jednog kodeksa, važno je ne samo za franjevački samostan nego i za likovnu umjetnost Dubrovnika jer je riječ o jednoj od najstarijih slika nekog detalja u Dubrovniku. Taj inicijal uz kojeg se nalazi slika, bio je poznat javnosti, čak je tiskan na razglednici, ali do sada nije uočeno da se u gornjem dijelu slova S (u izrazu S-piritus domini) nalazi slika sakristije s četiri prozora kako je ona izgledala početkom 14. stoljeća. Prema povijesnim podacima izgradnja sakristije počela je godine 1319., a ubrzo nakon toga tu je izgrađena kapela Bunić sa svodom u kojoj je pokopan Luka Bunić 1397. godine, tako da je izvorni izgled kapele zaklonjen. Do otkrića slike kapele sakristije došao je gvardijan Nosić promatrajući i povećavajući inicijal u digitalnom zapisu, a na tragu nedavnih otkrića do kojih se došlo prilikom obnove samostana. Tada je, naime, otkriveno da se iznad svoda sakristije nalaze freske te da je sakristija prvotno imala ravan svod. Taj ravan svod gvardijan je, uz ostale detalje, prepoznao na inicijalu u Kodeksu “Graduale de tempore” sa signaturom “H” koji se čuva u samostanu. Zaključuje se da je cijeli kodeks vjerojatno nastao u samostanu u 14. stoljeću i da je preživio veliki potres i oganj godine 1667. kada je izgorjela crkva i knjižnica.