DVADESET GODINA OD ATENTATA NA IVANA PAVLA II.

Vatikan, 14. 5. 2001. (IKA) – Na jučerašnji dan, 13.svibnja, prije 20 godina – u 17 sati i 19 minuta Turčin Ali Agca izvršio je atentat na papu Ivana Pavla, prilikom njegova obilaska na općoj audijenciji, koja je zbog velikog broja vjernika i vrućine održana u popodnevnim satima na Trgu Svetog Petra. Papa se srušio i pao u ruke svog tajnika mons. Stanislava Dzivisza. Ta je slika za nekoliko trenutaka obišla cijeli svijet. Ljudi su ostali zapanjeni. Nisu mogli vjerovati da je to moguće. Pape se ubijalo u mračno doba 11., 12. i 13. stoljeća, no da se to može dogoditi u 20. stoljeću činilo se nemogućim.
Atentat na papu Ivana Pavla II. ostaje i nakon 20 godina tajna i zagonetka puna tajnovitih duhovnih značenja. To je potvrdio i sam Papa, izjavivši kako je jedna ruka pucala, a druga je preusmjerila pravac metka. Netko je svakako namjeravao ubiti Papu. Nevidljiva je snaga spriječila da metak pogodi životne organe i prouzroči smrt.
Za 15 minuta Sveti se Otac našao na operacijskom stolu u rimskoj bolnici Gemelli. Njegovo je zdravstveno stanje bilo vrlo loše te mu je osobni tajnik podijelio i posljednju pomast. Liječnički tim prof. Crucittia, koji je operirao Papu, ostao je iznenađen količinom krvi koju je izgubio pacijent. Metak je uništio donji dio trbuha i veliki dio unutarnjih organa. Kirurški je zahvat trajao pet i pol sati. Wojtyla je bio snažne građe i organizam je odlično reagirao.
Prof. Crucitti je kasnije priznao da je ostao iznenađen nevjerojatnom putanjom metka, koji je zaobišao sve životne organe. Za milimetar je izbjegao središnju aortu, kralježnicu i živčane centre. “Stekao sam utisak da se taj metak kretao tako da ne počini nepopravljivu štetu”, pričao je profesor Crucciti Papi nakon operativnog zahvata.
“Ujedinjen s Kristom, Svećenikom i Žrtvom, prikazujem svoje patnje za Crkvu i svijet, a Tebi Marijo, ponavljam: Totus tuus ego sum, sav sam tvoj”, bile su riječi pape Ivana Pavla II. u tijeku nagovora prije molitve Kraljice Neba, nakon operacije u bolnici Gemelli.
Postavši svjestan da se sve to zbilo 13. svibnja, na blagdan Gospe Fatimske, Papa se sjetio da u Vatikanu postoje dokumenti o poznatoj trećoj fatimskoj tajni, koja je objavljena 26. lipnja protekle godine. Sveti je Otac zaželio da mu donesu u bolnicu te papire. Posebno je bio ganut središnjim dijelom dokumenta, u kojem se govori o biskupu obučenom u bijelo, koji teškom mukom kroči među tijelima brojnih mučenika prema križu. Taj je biskup i sam pao na zemlju pogođen iz oružja. Ivan Pavao II. prepoznao je sebe u toj slici i dugo je o tome razmišljao. Stupio je u kontakt sa s. Lucijom dos Santos, jedinom preživjelom fatimskom vidjelicom, te tražio od nje objašnjenje. Shvatio je da je Bog već od početka vodio njegov život, da mora nastaviti svoj hod prema križu, koji se nalazi na uzbrdici te da se za spasenje svijeta mora suočiti s teškoćama, a i tjelesnim i duhovnim trpljenjem.
Taj je atentat ostavio jasne tragove na apostolsko djelovanje Ivana Pavla II. U tri je navrata hodočastio u Fatimu, iznijevši već prvi put jasno svjedočanstvo Blaženoj Djevici Mariji, tvrdeći da ga je ona spasila svojim posredništvom. Kao što je Marija tražila, svečano je 25. ožujka 1984. posvetio svijet njezinom Bezgrešnom Srcu. Dao je ubrzati proces proglašenja blaženima Francisca i Jacinte te ih je proglasio blaženima 13. svibnja prošle godine u tijeku Velikog jubileja. Tom je prilikom objavljen i središnji dio takozvane fatimske tajne. (i05176rv/sa)