Dvadeset i pet godina pontifikata
Papine riječi uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 12. listopada 2003.
1. Idućeg četvrtka 16. listopada navršit će se dvadeset i peta obljetnica mog pontifikata. U 18 sati na Trgu Sv. Petra slavit ću svečanu misu zahvalnicu. Već sada zahvaljujem onima koji mi se žele pridružiti svojom molitvom, zahvaljujući Bogu na njegovoj stalnoj i brižljivoj pomoći.
2. U misli mi se vraćaju dani listopada 1978. Posebno se danas prisjećam prvog Angelusa s ovoga prozora 22. listopada. U otajstvu Utjelovljenja, koje nam ta molitva pomaže razmatrati, nastojao sam tada “obuhvatiti cijelu budućnost pontifikata, Božjeg naroda i cijele ljudske obitelji, jer – rekao sam – obitelj se rađa po Očevoj volji, ali uvijek biva začeta pod Marijinim srcem” (Insegnamenti, I, 1978., 43).
3. Dok sada sa zahvalnošću mislim na prošlost, moj se pogled upravlja mladima, s kojima sam od početka svoje petrovske službe uspostavio povlašteni dijalog. Sjećam se kako sam, na završetku onog prvog Angelusa, dodao poseban pozdrav njima riječima: “Vi ste budućnost svijeta, vi ste nada Crkve, vi ste moja nada”.
Moram priznati da je odgovor mladeži bio doista ohrabrujući. Danas bih im želio zahvaliti što su mi uvijek bili blizu ovih godina i želio bih da znaju da nastavljam računati na njih.
Povjeravam ih tebi, Marijo, koja si trajna mladost Crkve. Pomozi im da budu spremni i raspoloživi za Božju volju, kako bi velikodušno izgradili pravedniji i bratskiji svijet.