Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove nedjelje (usp. Mk 3, 20-35) pokazuje nam dvije vrste nerazumijevanja s kojima se Isus bio prisiljen suočiti: nerazumijevanje pismoznanaca i svoje rodbine.
Prvo nerazumijevanje. Pismoznanci su bili ljudi poučeni u Svetom pismu i zaduženi za to da ga tumače narodu. Neki od njih su poslani iz Jeruzalema u Galileju, gdje se počeo širiti glas o Isusu, da ga diskreditiraju u očima naroda: da okleveću, diskreditiraju drugog, oduzmu mu ugled, sve takve ružne stvari. I oni su poslani da to učine. I ti pismoznanci dolaze s jasnom i strašnom optužbom – ti ne štede sredstva, dolaze u centar i govore: „Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle” (r. 22). To jest poglavica đavolski je taj koji ga vodi, što manje ili više znači: „Ovaj je opsjednut”. Naime, Isus je izliječio mnoge bolesne ljude i oni žele druge uvjeriti da to ne čini Božjim Duhom – kao što je to Isus činio – već duhom Zlog, đavolskom snagom. Isus reagira snažnim i jasnim riječima, ne tolerira to, jer su ti pismoznanci, a da toga možda nisu bili ni svjesni, upadali u teški grijeh nijekanja i huljenja protiv Božje ljubavi koja je prisutna i djeluje u Isusu. To je hula, grijeh protiv Duha Svetoga, to je jedini grijeh koji se neće oprostiti – kaže Isus –, jer je posljedica zatvaranja srca Božjem milosrđu, koje djeluje u Isusu.

Ali ta zgoda sadrži opomenu svima nama. Naime, može se dogoditi da osoba zbog snažne zavisti zbog dobrote i dobrih djela neke osobe lažno optužuje bližnjega. Tu se radi o pravom moralnom otrovu, zlobi kojom se promišljeno želi uništiti dobar glas drugoga. Neka nas Bog oslobodi od ove strašne napasti! Ako ispitujući vlastitu savjest primijetimo da taj korov niče u nama, pođimo ga odmah ispovjediti u sakramentu pokore, prije nego se u nama razvije i urodi svojim zlim djelima, koja su neizlječiva. Pazite se dobro, jer taj stav uništava obitelji, prijateljstva, zajednice pa čak i društvo.

U današnjem se Evanđelju govori i o drugom, vrlo različitom, nerazumijevanju prema Isusu: nerazumijevanju njegovih rođaka. Ovi su pak bili zabrinut zbog njegova putujućeg načina života koji se njima činio ludošću (usp. r. 21). Bio je naime uvijek spreman pomoći ljudima, posebno bolesnicima i grješnicima. Nije imao vremena čak ni za jelo. Isus je bio takav: najprije narod, služiti narodu, poučavati narod, ozdravljati narod. Bio je za narod. Nije imao čak vremena ni za jesti. Njegovi rođaci su, dakle, odlučili nagovoriti ga da se vrati u Nazaret, kući. Dolaze na mjesto gdje je Isus propovijedao te pošalju neka ga dozovu. Rekoše mu: „Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!” (r. 32). A on će na to: „Tko je majka moja i braća moja?” i upirući pogled na ljude koji su ga okruživali, reče: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka” (rr. 33-34). Isus je formirao novu obitelj, koja se više ne temelji na prirodnim vezama, već na vjeri u njega, u njegovu ljubav, koja nas u Duhu Svetom prihvaća i ujedinjuje jedne s drugima. Svi oni koji prihvaćaju Isusovu Riječ sinovi su Božji i braća među sobom. Prihvaćanje Isusove riječi čini nas braćom među nama, čini nas Isusovom obitelji. Ogovarati druge, uništavati dobar glas drugoga, čini nas đavlovom obitelji.

Taj Isusov odgovor nije manjak poštivanja prema njegovoj majci i rodbini. Štoviše, to je za Mariju najveće priznanje, jer je upravo ona najsavršenija učenica koja je u svemu bila poslušna Božjoj volji. Neka nam Djevica Marija pomogne uvijek živjeti u zajedništvu s Isusom i prepoznavati djelo Duha Svetoga koji djeluje u njemu i u Crkvi, preporađajući svijet na novi život.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
želim još jednom izraziti prijateljske osjećaje i molitvu za korejski narod. Neka predstojeći razgovori u Singapuru između Sjeverne Koreje i SAD-a pridonesu razvoju pozitivnog puta, koji će osigurati budućnost mira na cijelom Korejskom poluotoku i čitavom svijetu. Uputimo zato svoju molitvu Gospodinu. Svi se zajedno pomolimo Majci Božjoj, Kraljici Koreje, da svojim zagovorom prati te razgovore. [Zdravo Marijo…]

Danas je u Agenu, u Francuskoj, blaženom proglašena sestra Marija od Začeća, svjetovnog imena Adelaide de Batz de Trenquelleon. Živjela je na prijelazu s osamnaestog na devetnaesto stoljeće i utemeljila Kćeri Bezgrešne Marije, nazvane marijanistkinje. Uzdignimo hvalu Gospodina za tu njegovu kćer koja je posvetila život njemu i služenju braći. Zaplješćimo svi novoj blaženici.