Zaglav, (IKA) – U Godini posvećenog života dvojica franjevca trećoredca, rođaka iz zaglavske obitelji Šešelja, fra Frane (Stjepan) i fra Damjan (Ante), u svom rodnom mjestu u Zaglavu na Dugom Otoku, proslavili su 30. srpnja zlatni jubilej svoga svećeništva u zajedništvu s rodbinom, rođacima, prijateljima i subraćom redovnicima iz provincije.
Slavlje je počelo u sjeni istoga bora ispred crkve misom zahvalnicom koju je predslavio fra Damjan, jer je fra Frane predslavio prije pedeset godina u koncelebraciji domaćeg župnika fra Šime Antonine, župnika iz Sali don Marina Jadreška te provincijala Nikole Baruna i dvadesetak trećoredaca te vjernika Zaglava kao i drugih koji su došli za tu priliku na Zaglav.
U propovijedi fra Tomislav Vrsaljko istaknuo je značenje i narav svećeničkog poziva, tj. uzvišenost svećeničkog poziva koju su slavljenici na izvrstan način pokazali u svojem životu. Domaći župni zbor, pod ravnanjem i za harmonijem fra Izaka Špralje, sadašnjeg gvardijana na Zaglavu, predvodio je liturgijsko pjevanje.
Fra Frane (Stjepan) rođen je 26. prosinca 1931. u mnogobrojnoj obitelji Mate i Zorke r. Čuka kao prvorođeni sin na Zaglavu u pobožnoj obitelji tako da je, kako navodi sam fra Frane, već negdje 1936., tada župnik na Zaglavu fra Petar Turkalj, ubijeni trećoredac u Novoj Gradiški, potapšavši ga po ramenu rekao: “Mali, ti ćeš biti fratar”. Osnovno školovanje 1937. – 1941. završio je u rodnom mjestu. Nakon šegrtovanja, godine 1945., po završetku II. svjetskog rata, postaje pitomac samostana sv. Mihovila franjevaca trećoredaca u porušenom Zadru, ali oslobođenom od talijanske okupacije upisavši se u realnu gimnaziju. Na Školjiću 1949. godine oblači trećoredski habit te godine novicijata 1950. polaže prve redovničke zavjete i nastavlja gimnazijsko obrazovanje u Splitu. Godine 1952., kao gimnazijalac u Splitu, u osmom razredu, dobiva poziv za odsluženje vojnog roka najprije u Pulu pa u Divulje pored Splita. Nakon šest mjeseci služenja vojnog roka, 31. ožujka 1953. u Divuljama uhićen je i odveden u Split, na Gripe, u istražni zatvor pod optužbom: “Da je, u namjeri da potkopa vlast radnog naroda i obrambenu moć zemlje i da razbije bratstvo i jedinstvo naroda FNRJ, vršio propagandu protiv državnog i društvenog uređenja i protiv političkih i privrednih mjera narodne vlasti, … govoreći mornaru Lončar Milanu, da se naša vlast ne stara o siromašnim ljudima…; da je Stepinac najveća žrtva današnjeg režima, da se o njemu svašta priča, ali da je to samo radi propagande; da je laž da su svećenici u ustaškim logorima Jasenovac i Rab činili zločine, već da su oni samo vršili vjersku službu a da se danas samo tako govori da bi se moglo goniti svećenike”, stoji u optužnici. Nakon tri mjeseca provedenih u istražnom zatvoru, od čega je četrdeset i jedan dan proveo u samici, 13. srpnja 1953. na Vojnom sudu u Splitu osuđen je na kaznu od tri godine i šest mjeseci zatvora, na koju, iako je imao pravo se žaliti, nije uložio žalbu. Na žalbu tužitelja, Vrhovni sud u Beogradu 11. rujna 1953. povisio je kaznu na pet godina i godinu dana gubljenja građanskih prava. Zatvorsku kaznu je izdržavao najprije u Lepoglavi te zadnje dvije i pol godine u Staroj Gradiški. Izdržavajući kaznu u kaznionama komunističkog režima izučio je zanat i stekao diplomu iz knjigovežarastva. Po završetku izdržavanja robije 1958. fra Frane upisuje Bogoslovni fakultet u Zagrebu da bi u proljeće 1959. nastavio odsluženje vojnog roka u Prištini na Kosovu. Po završetku vojnog roka, nastavlja bogoslovske nauke te je 7. veljače 1965. zaređen za svećenika u Zagrebu od tada mladog zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Mladu misu, zajedno sa svojim rođakom fra Damjanom je slavio 11. srpnja 1965. u svojem rodnom mjestu na Zaglavu.
U jesen 1965. imenovan je župnikom u Kotarima iznad Samobora gdje ostaje do jeseni 1968. radeći uz redoviti pastoral na popravku crkve i samostana. Godine 1968. do 1969. obnaša službu gvardijana na Školjiću, a od 1970. do 1971. ekonom je sjemeništa u Odri i ispovjednik sjemeništaraca.
Na traženje mons. Vladimira Stankovića, ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu BKJ misionara za Hrvate u Australiji, odlukom provincijala, fra Frane 30. prosinca 1971. dolazi u Australiju kao dušobrižnik za Hrvate za područje Sout Coast sa sjedištem u Wollongongu. Odmah po dolasku u Australiju, radi na osnivanju Hrvatskog katoličkog centra tako da već 1972. osniva Hrvatski katolički centar pod imenom Marija Kraljica Hrvata. Najprije je otkupljena evangelička drvena crkvica u West Wollongongu koja je služila za potrebe dušobrižništva sve do 1982. kada je izgrađena nova crkva i duhovni centar u Wollongongu kao prva hrvatska katolička crkva na prostoru velike Australije, a posvećena je Mariji kraljici Hrvata. Godine 1993. vraća se u Hrvatsku nakon dvadeset i dvije godine radu u Australiji u samostan sv. Mihovila na Zaglavu gdje radi na uređenju samostana gdje od 2005 do 2009. obnaša dužnost gvardijana i to vrijeme, obnovivši samostan i crkvu, uređuje krasni park ispred crkve prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. U ožujku 2012. sa Zaglava, radi lakše brige oko zdravlja, premješta se u Zadar u samostan sv. Mihovila gdje i sada živi.

Fra Damjan (Ante) rođen je 27. ožujka 1940. na Zaglavu u katoličkoj obitelji Vinka i Zorislave r. Kunjačić. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu. U samostanu sv. Mihovila franjevaca trećoredaca u Zadru 1951. postaje pitomac. Školovanje nastavlja u Zadru i Preku pored Zadra. Gimnaziju završio u Splitu i Zadru. Godine 1957. oblači trećoredski habit i nakon godine novicijata 1958. polaže prave redovničke zavjete, a doživotne 1963. Godine 1960. u Zagrebu započinje studij teologije te je 29. lipnja 1965. u Zagrebu od mons. Josipa Lacha zaređen za svećenika, a mladu misu slavi 11. srpnja 1965. na Zaglavu zajedno s rođakom fra Franom.
Kao mladomisnik odlazi u Kotare iznad Samobora, a 1966. postaje župnikom u Martinšćici i Štivanu na otoku Cresu, gdje od 1969. obnaša i dužnost gvardijana samostana sv. Jeronima u Martinšćici. U Martinšćici ostaje do 1976. kada odlazi na Školjić za gvardijana i pomoćnika u župi Preko za koju pastoralnu i duhovnu brigu imaju franjevci trećoredci. Godine 1980. imenovan je župnikom i gvardijanom u Kotarima, a 1984. premješten je u samostan sv. Marije Bezgrešne na Glavotok na otoku Krku gdje ostaje sve do 2003. kada je premješten u samostan sv. Franje u Krku gdje i danas živi i radi.

Na završetku liturgijskog slavlja, a prije svečarskog objeda, predstavljena je knjiga, odnosno ukoričeni zapisi iz fra Franina života pod naslovom “Moja životna vrludanja”. Slavlje je nakon mise nastavljeno zajedničkim objedom u samostanskom dvorištu uz čestitke, zahvale i pjesmu.