Dubrovnik, (IKA) – Posljednja edukativno-glazbena radionica “Pjesma povezuje” na temu “Vjera u Ugandi” održana je u srijedu 30. listopada u organizaciji Caritasa Dubrovačke biskupije u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a na njoj je, kao i prethodne tri srijede u listopadu, govorila studentica iz Ugande Suubi Felister, inače volonterka Caritasa. Na ovom susretu bio je i dubrovački biskup Mate Uzinić koji je s okupljenima podijelio svoje dojmove s putovanja u Južnoafričku Republiku, kao i gvardijan samostan Male braće fra Veselko Grubišić koji ga je pratio na tom putovanju, a prije toga je bio dugogodišnji misionar u Južnoafričkoj Republici.
Biskup je posvjedočio da je susreo veliku odvojenost onih koji imaju novac, koji su moćni i onih koji su siromašni i nemaju ništa, a to ide toliko daleko da se oni koji su bogati ograđuju zidovima kojima je provedena električna struja. Izrazio je radost što je imao mogućnost otići i u siromašne četvrti, susresti se ljudima te da je tu shvatio o čemu Papa govori kad napominje potrebu odlaska na periferije. Zaključio je da nigdje nije vidio toliko nasmijanih lica i toliko pjesme, koliko ih je vidio u tim “siromašnim periferijama”, te da iz toga vidimo da “imati materijalno ne znači biti radostan; imati osigurano sve materijalno, ne znači živjeti život punim plućima!”
Fra Veselko je posvjedočio o svom dugogodišnjem misionarskom djelovanju u Južnoafričkoj Republici. Rekao je da kada je dolazio bio je vrhunac apartheida, a da je on danas prisutan u drukčijem obliku: u jazu između bogatih i siromašnih. Istaknuo je da i kada se čovjeku pomaže, mora se imati na umu da je to čovjek sa svojim ljudskim dostojanstvom.
Suubi je posvjedočila da stanovnicima Ugande, premda su veoma siromašni, ne nedostaje ljubavi za Boga. Govoreći o dolasku misionara, kazala je da u početku nisu bili prihvaćeni. No, zalaganje katoličkih misionara za ukidanje ropstva, promijenilo je situaciju, te to ujedno objašnjava velik broj katolika. “Katolici su imali uspjeha, jer su govorili svojim dobrim djelima”, istaknula je Suubi, spomenuvši ujedno mučeničku smrt 24 katolika, što je trebalo zastrašiti ljude kako ne bi postajali katolici, no postignut je suprotan učinak, “ti mučenici su zapalili vatru širenja kršćanstva”. Pričala je i o posjetu pape Ivana Pavla II. Ugandi koji je bio velik događaj za katolike te zemlje. Govorila je, osim o katolicima, i o drugim kršćanskim denominacijama napose anglikancima koji su prisutni u Ugandi. Premda malobrojni (samo 1%) u Ugandi su prisutni i tradicionalisti, tj. pripadnici domorodačke religije, a Suubi je iznijela njihova zanimljiva vjerovanja, napose snažno izraženo vjeru da im duhovi predaka mogu pomoći, pa da ih udobrovolje čak im grade male kuće pokraj svojih, žrtvuju životinje, a ponekad nažalost prinose i ljudske žrtve.
Zamjenica ravnatelja Caritasa Marija Đurović zahvalila je svima na sudjelovanju te ih pozvala “da se utkaju u živote svojih bližnjih”. U glazbenom dijelu izvedene su pjesme “Moj Isus”, “Nek pada”, “Silan Bog” i “Bože, tebi pjevam ja” na hrvatskom jeziku te na jeziku Ugande.