1. “O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!… Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.” (Rim 11,33.36)
Tim himnom hvale, kojeg ponovno predlaže današnja liturgija, sveti Pavao zaključuje prvi dio poslanice Rimljanima. Pred čudesnom božanskom providnošću, koja se očituje u stvorenom i u povijesti, stvorenje se osjeća neznatnim. Istodobno, osjeća da mu je upućena poruka ljubavi koja ga poziva na odgovornost. Bog je ljude, doista, postavio za upravitelje zemlje, da je obrađuju i čuvaju. Iz toga potječe ono što bismo mogli nazvati njihovim “ekološkim pozivom”, koji je u našem dobu postao žuran više no ikad prije.

2. Razmišljajući nad tom stranicom apostola Pavla, misao nas vodi sastanku na vrhu o održivom razvoju, koji sutra započinje u Johannesburgu, u Južnoj Africi. Svi zaželimo da brojne prisutne vođe država i vlada, kao i ostali sudionici, uspiju pronaći djelotvorne putove za cjeloviti ljudski razvoj, vodeći računa o gospodarskoj i društvenoj dimenziji no jednako tako i o okolišu. U svijetu koji je sve više uzajamno ovisan, mir, pravda i očuvanje stvorenog moraju biti plod solidarnog zauzimanja svih u zajedničkoj težnji za općim dobrom.

3. (Papini pozdravi na različitim jezicima)
4. Obratimo se Svetoj Djevici. Ona sudjeluje u radostima i patnjama, tjeskobama i nadama čovječanstva, kao što se to dogodilo prije otprilike pedesetak godina također u Sirakuzi, kada je Slika Djevice, koja se sada čuva u posebno izgrađenom svetištu, proplakala kroz više dana.
Upravo kako bi pripravila pedesetu obljetnicu toga izvanrednog događaja, od idućeg 29. kolovoza do 1. rujna 2003. nadbiskupija Sirakuza slavit će posebnu marijansku godinu. Rado se ujedinjujemo s molitvom drage zajednice u Sirakuzi, uvjereni da su suze nebeske Majke rječiti znak Božjeg milosrđa, kojem iznova želim povjeriti Crkvu i čitav svijet.