Ekološki smisao pokore

Predraga braćo i sestre!

1. Dok se priroda, u ovom početku proljeća, budi na novi život, drago mi je istaknuti vrijednost koju pokornička praksa pridonosi također dubokom odgoju za poštivanje okoliša prema naumu Božjem.
Moglo bi se možda posumnjati da post i druga odricanja, koja predlaže crkvena pedagogija, uključuju preziranje svijeta. Ipak nije tako! Dapače, pretpostavljaju uzvišeno poštivanje materijalnog svijeta i mogu se smatrati lijekovima protiv neumjerenosti i pohlepe, boreali se protiv tog osjećaja posjedovanja i uživanja pod svaku cijenu, koji potiče čovjeka da bude apsolutni gospodar svega što ga okružuje. I kako nijekati da među negativnim rezultatima te “kulture gospodstva”, ima i krive upotrebe prirode koja joj nagrđuje lice, poremećuje joj ravnoteže i ne zaustavlja se ni pred prijetnjom ekološke katastrofe?
Isposničke kreposti, naprotiv, pomažu čovjeku da se otvori Bogu i braći i usmjeruju ga da ispravno gleda na materijalne stvari. Poučavaju ga kako ih upotrebljavati a da ih ne zloupotrijebi, da ih koristi odgovorno a ne sebično, gledajući ne samo na neposredno uživanje, nego i na budućnost.

2. Na slično nas gledanje navodi Biblija, kad nam u čudesnom izvještaju o stvaranju, izlaže naum Božji o svemiru upravo naglašenom tvrdnjom: “I vidje Bog da je dobro”. Stvorenja stoga nose znak Stvoriteljeve dobrote i ljepote.
Biblija čovjeku dodjeljuje povlašteni položaj. Stvoren na “sliku Božju” (Post 1,26), on ima pravo služiti se drugim stvorenjima. Ali to ga ne ovlašćuje da samovoljno gospodari nad prirodom, a još manje da je uništava. On je, štoviše, pozvan da bude suradnik Božji u unapređivanju stvorenoga.
Novi zavjet dodaje novo svjetlo kad, privlačnom slikom, vidi kako stvorenje uzdiše i muči se “u porođajnim bolima” (Rim 8,22), to jest, probija se iz tajanstvene čežnje u oslobođenje. To oslobođenje započinje Kristovim uskrsnućem! Po otkupljenom čovjeku, izbavljenom od grijeha i uskrslom s Kristom na novi život, sve stvorenje očekuje posljednju proslavu (usp. 1 Kor 15, 23-28). Kršćanska pokora stavlja čovjeka, a s njim i svijet, u to obzorje slobode. Više negoli “odricanje”, ona je navještaj života!

3. Predraga braćo i sestre! Zamolimo Svetu Djevicu da nas prati u tom duhovnom hodu prema već blizom Uskrsu. Neka ovi dani budu označeni većom sabranošću, poniznim preispitivanjem života i velikodušnijom djelatnom ljubavlju. Neka nam Marija pomogne da njegujemo izvorni pokornički duh, koji neka u nama podupire poštovanje stvorenoga i neka nas uvijek učini spremnima za odgovorno sudjelovanje u naumu Božjem o svijetu i čovjeku.