Kardinal Pell, kako je objavljeno na skynews.com.au, nije bježao ni od policije ni od suda. Iako je bio itekako potreban u Vatikanu radi raščišćavanja financija, vratio se u Australiju i podvrgao istrazi i suđenju. Protiv njega je podignuto čak 28 optužbi. U zatvoru je proveo 405 dana, svjestan svoje nevinosti, izručen na milost i nemilost medija i odvjetnika koji su mu savjetovali da se brani šutnjom.

Svjestan da se šutnja može tumačiti kao priznanje (Qui tacet, consentire videtur) zločina koji nije počinio, nije poslušao. Nije pristao ni na kakve nagodbe sa sudom. Nakon presude prizivnog suda, valjalo mu se suočiti s predvidivim opasnostima u zatvoru gdje nije mogao očekivati sigurnost i ni približno pristojno ponašanje zatvorenika i zatvorskih čuvara, prenosi portal nedjelja.ba.

I Andrew Bolt i kardinal bili su svjedoci lova na vještice i demonizacije koja nije prestajala.

Mnoštvo vjernika koji su poslije mise bili s kardinalom, zna da nije mogao istodobno biti i među njima i u sakristiji – na mjestu gdje je, prema optužbi, počinio zlodjelo pedofilije. Protiv kardinala ostao je samo jedan svjedok, a ni njega policija nije ispitala.

Do optužbe se došlo od pretpostavke preko vjerojatnosti do presude koja se ne temelji na evidenciji. I kardinal, a sigurno i Bolt, znaju logičko pravilo Ab esse ad posse valet illatio. Ab posse ad esse non valet.

Nažalost, svjesno ili iz neznanja, ignorirajući logiku, eto i u demokratskoj Australiji, čim se protiv nekoga podigne optužnica, a pod pritiskom zainteresiranih skupina i lobija, optuženi biva tretiran kao da je optužba već dokazana.

Iako je visoki sud jednoglasno (7:0) odbacio sve optužbe, klevetnici se još nisu smirili. Vandalizirali su katedralu u Melbourneu, a neka rulja, navodno novinara, progonila ga je cijelim putem od Melbournea do Sydneya (878 km udaljenosti), očekujući da će putem negdje morati stati te da će ga moći po volji zlostavljati.

Kardinal, iako vidno pogođen teškom nepravdom, nije nikoga osudio. Nije se potužio na zatvorenike. Naprotiv, rekao je da je u oba zatvora bila dobra uprava. Ne razumije ponašanje viktorijanske policije ni prizivnog suda (dva suda su bila za, a jedan protiv njega).

Na pitanje Bolta kako je izdržao i zašto se nije ubio – suočen s teškom nepravdom i ogromnim troškovima koje iziskuju odvjetnici – kardinal Pell je rekao da nije mogao sam platiti odvjetnike. Crkva nije za njegovu obranu platila ni dolar. Međutim, novac su dali vjernici, a oni su za njega i molili. Dobio je 4 000 pisama. Svećenici i vjernici slali su mu knjige i članke iz medija.

“Kršćanin sam, a svjestan sam i da sam nevin u onome za što za što sam bio optužen”, rekao je kardinal. Uvjeren je da je na sceni culture war – rat kultura. Sebe smatra socijalno konzervativnim, ali zagovara demokraciju u kojoj mogu postojati različita mišljenja i viđenja stvarnosti.

Ne razumije zašto mu se to dogodilo: “Bog ima čudne putove koje čovjek teško razumije”.

I na kraju, njegova glavna poruka jest da “optužbe nisu evanđeoske istine”. Tko to još nije osjetio na svojim leđima, može na sve bešćutno odmahnuti rukom ali, prije ili kasnije, svatko osjeti nepravdu, ako ne na sebi, onda na nekomu tko mu je bliz. A nama je bliz i australski kardinal sa svojom porukom i svojim primjerom čovjeka vjere koju svjedoči i kad je najteže pogođen nepravdom.