Istina je prava novost.

EKUMENIZAM NA "PROBI"

Harare, 13. 12. 1998. (IKA) - Radovi 8. skupštine Ekumenskog vijeća Crkvi, koja se održava u Harareu, u Zimbabveu, približili su se završetku. Brojna su i osjetljiva pitanja o kojima je do sada raspravljalo 980 izaslanika koji su predstavljali 330 Crkvi

Harare, 13. 12. 1998. (IKA) – Radovi 8. skupštine Ekumenskog vijeća Crkvi, koja se održava u Harareu, u Zimbabveu, približili su se završetku. Brojna su i osjetljiva pitanja o kojima je do sada raspravljalo 980 izaslanika koji su predstavljali 330 Crkvi članica Vijeća, od uloge žena i mladih u crkvenim zajednicama, preko pitanja ljudskih prava u povodu 50. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima, pa do pitanja vrijednosti ekumenskog iskustva na prijelazu u novo tisućljeće. U tijeku skupštine, na kojoj su u svojstvu promatrača i 23 izaslanika Svete Stolice, nije nedostajalo napetosti, pa se u nekim trenucima činilo kako ovo ekumensko tijelo ide svojemu preranom kraju, izvijestio je jedan od katoličkih promatrača na tome zasjedanju. O. Marcello Matto, dehonijanac, istaknuo je kako se u tijeku rasprava čak došlo do zaključka da bi ova skupština mogla biti posljednja skupština ovoga Vijeća, te je nadodao da su “Pravoslavne Crkve poslale izaslanike niskoga ranga, a neke čak nisu niti nikoga poslale. Unatoč svemu, skupština se nastavlja, a čini se da ove napetosti neće dokinuti ovo ekumensko iskustvo. Štoviše, govori se i otvaranju novih prostora za ekumenske susrete, poput osnivanja “Foruma” u čijem bi radu mogle sudjelovati sve Crkve, pa i Katolička”, ističe o. Matto. On je istaknuo kako je do nesporazuma došlo nadasve zbog stavova Pravoslavnih Crkvi “koje smatraju da je Ekumensko vijeće Crkvi pod prevelikim utjecajem liberalno-protestantske struje, kako je nazivaju.” Pravoslavni upozoravaju da Anglikanska Crkva, kao i Protestantske, ali i sve “zapadne” Crkve previše utječu na teme susreta i na sam rad, a nisu zadovoljni ni jezikom kojim se o određenim pitanjima raspravlja. Nakon tih napetosti, na općem zasjedanju pljeskom je prihvaćen stav kako je nužno i dalje skupa raditi. “Zajedno smo ne zato što je zadaća lagana. Sastali smo se i naša je obveza da budemo zajedno jer je to volja i plan Božji o njegovoj Crkvi”, rečeno je, među ostalim, na skupštini.
Skupština se, međutim, ne bavi samo vjerskim pitanjima, već i pitanjima od općega značenja, te se tako raspravljalo o prilikama u Jeruzalemu kao i o poštivanju ljudskih prava. U svojoj izjavi u povodu obilježavanja 50. obljetnice Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima, izaslanici Crkvi izrazili su svoje “priznanje i zahvalnost prema svima onima u svijetu koji su svoj život posvetili obrani ljudskih prava”, a istodobno su se sjetili i “kršćana i pripadnika ostalih vjerskih zajednica koji su trpjeli progonstva”. “Kao kršćani vjerujemo da je Bog stvorio svaku osobu kao dragocjenost, s istim dostojanstvom i pravima. Priznajemo da smo često pogriješili u obrani te jednakosti, te da nismo znali braniti osobe čija su prava i dostojanstvo često bili kršeni zbog nesnošljivosti”, istaknuli su izaslanici. Na kraju su Crkve obećale da će se zauzeti za promicanje i obranu načela Opće deklaracije, podupiranje UN-a, kao i na poticanje vlada da ratificiraju i poštuju nacionalne i međunarodne instrumente kojima se mogu promicati ljudska prava.