Večernju molitvu predvodili su župnik zadarske katedrale Sv. Stošije don Josip Radojica Pinčić,  te iz benediktinskog samostana na Ćokovcu o. Damjan Kružičević, OSB. Uz katolike, u molitvi su sudjelovali i protojerej Ljubomir Crnokrak i protonamjesnik Saša Drča iz crkve Sv. Ilije u Zadru s pravoslavnim vjernicima.

Propovijedao je o. Jozo Milanović, OSB, iz benediktinskog samostana na Ćokovcu. Govoreći o radu i molitvi za jedinstvo kršćana, rekao je kako tim susretom želimo posvijestiti da je na prvom mjestu jedinstvo kršćanina, kršćana, tj. naše osobno jedinstvo s Bogom. „Ako nismo povezani s Bogom, s kim ćemo biti istinski povezani? Važno je jedinstvo kršćanske zajednice, zajednice u kojoj živimo, samostan, obitelj, a onda i oni koji su izvan tih zajednica. Ako nisam povezan s bratom s kojim živim u samostanu, neću biti uvjerljiv ni u mom govoru prema drugima. Kako će mi vjerovati ako ondje gdje živim ne gradim mir, nego nemir“, upozorio je o. Jozo, naglasivši da taj susret želi podsjetiti tko je naša Glava, tko je naš glavni.

Tragom gesla ovogodišnje ekumenske osmine, ‘Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje’ (Dj 28,2), o. Jozo je rekao da i navještena Božja riječ iz Petrove poslanice „poziva na gostoljubivo postupanje, da jedni druge poslužujemo kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti. Pozvani smo na gostoljublje i bratsku ljubav onima koje ugošćujemo“. Riječi iz gesla bile su upućene stanovnicima Malte koji su ugostili sv. Pavla i ostale brodolomce, a bilo ih je više od 260. Publije, prvak mjesta na Malti tri dana ih je gostio, a kad su trebali nastaviti put, dali su im sve što im je potrebno za put, svime potrebnim su ih opremili. Maltežani su gostoljubivo primili Pavla. „Svi smo pozvani primati bližnje i posluživati darove koje nam je Bog dao. Pozvani smo gostoljubivo primati jedni druge jer darovatelj svih darova, Otac nebeski, želi da mi, njegova djeca, jedni drugima prosljeđujemo njegove darove. Što god je dobro, od Boga je. Naši su samo grijesi. Pozvani smo otvorena srca primati Božje darove i Boga slaviti“, rekao je o. Jozo.

„Svatko od nas je baštinik Božjih darova, svi ih imamo. Bog svakoga dariva svojim darovima. Prvi, glavni darovatelj je Krist Gospodin. U svakoj zajednici Gospodin, jer se okuplja u njegovo ime, dijeli svoje darove. Gospodin daje blagoslov ne samo osobno čovjeku nego i cijeloj zajednici, jer Bog je neizmjerno darežljiv prema nama koji smo njegova djeca. Mi smo najprije primatelji Božjih darova. Ako nismo primili, što možemo dati? Ne smijemo zaboraviti da sve primamo od Gospodina. I kad primamo gosta, uime Gospodinovo ga primamo“, istaknuo je o. Jozo. Podsjetio je da sv. Benedikt u 53. poglavlju Monaškog pravila, govoreći o primanju gosta, kaže da nakon što ih prime, pomole se, operu ruke i noge, kakav je onda bio običaj, onda mole redak: Primili smo Bože, milosrđe tvoje, uslijed hrama tvojega. „Netko tko nema vjere mogao bi reći: ‘Primili smo, Gospodine, dva gosta’. Sv. Benedikt je bio Božji čovjek i dobro zna i vjeruje da on prima samog Gospodina i od njega milosrđe u gostima. Ne prima samo broj ljudi, nego prima Gospodina i njegovo milosrđe“, naglasio je Milanović.

Istaknuo je da „u našem djelovanju i molitvi, koliko nas Božja milost snaži i prati, trebamo ići po redu, bez preskakanja, da dobro čuvamo vezu s Bogom. Da dobro čuvamo samostansku ili obiteljsku zajednicu u kojoj živimo, prepoznamo je kao onu koju nam je Bog dao“.

„Najbliži s kojima živimo dar su Boga koji je milosrdan i tu trebamo prepoznati Božje darove. Važno je jedinstvo bez preskakanja Gospodina i temeljna veza, jedinstvo koje imamo s njim. Ako zaboravimo na Gospodina i ništa od njega ne primimo, što ćemo imati osobno, što ćemo moći dati drugima? Zato Gospodin mora biti glavni. Nosimo njegovo ime, kršćani. U našem imenu je ime Isusa Krista“, rekao je Milanović.

Podsjetio je na pitanje umirovljenog pape Benedikta XVI. kad je govorio o Europi: „Kako je bilo moguće da među kršćanskim narodima u Europi bude toliko ratova?“ Papa je na to odgovorio: „Bilo je moguće jer smo najprije bili Nijemci, Francuzi, Englezi, a tek onda kršćani“. „Htio je reći: Krist treba biti glavni. Ako je Krist na glavnom mjestu, onda će sve doći na svoje mjesto: i moj narod, moja zajednica i ja osobno. To je sklad koji je Gospodin htio, on taj sklad želi graditi i mi ga moramo čuvati“, potaknuo je o. Jozo Milanović.