Zadar, (IKA) – U sklopu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, u petak 23. siječnja u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Zadru održan je ekumenski molitveni susret koji je organiziralo Povjerenstvo za ekumenizam Zadarske nadbiskupije i Pravoslavna parohija sv. Ilije u Zadru. Već više godina ustalila se praksa da se svake godine izmjenjuje održavanje ekumenskog molitvenog susreta naizmjence u jednoj katoličkoj crkvi i u pravoslavnoj crkvi Sv. Ilije proroka u Zadru, pri čemu se održi Večernja po obredu Crkve u kojoj se susret održava.
Tako je ove godine molitva Večernje po rimskom obredu upriličena u Katoličkoj Crkvi Presvetog Srca Isusova uz nazočnost katoličkih i pravoslavnih vjernika, a pjevanje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije u Zadru, pod ravnanjem mo. Žana Morovića i župni zbor Srca Isusova. Večernju je predvodio mons. Ivan Mustać, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, uz sudjelovanje župnika fra Veseljka Grubišića, mr. don Marinka Duvnjaka, povjerenika za ekumenizam i rektora Visoke teološko-katehetske škole u Zadru, don Grge Batura, kanonika Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru, i đakona fra Tomislava Šanka. Sudjelovao je i o. Petar Jovanović, protojerej stavrofor i paroh sv. Ilije u Zadru, koji je izrekao homiliju.

Napominjući kako se nalazimo u Godini sv. Pavla apostola, paroh Jovanović kazao je kako se Pavlova opomena ondašnjim poganima da su “Gospodina slave razapeli jer ga nisu upoznali” može odnositi i na kršćane koji su puno puta u povijesti “Gospodina slave razapinjali”. Naime, “podjela Crkve Kristove u povijesti sigurno nije izraz Božje volje nego slabosti njegovih učenika i djelo ljudi. Koliko god se povijesnim, kulturološkim, političkim i bilo kojim drugim razlozima dade razumjeti nesretna podjela Crkve Kristove, ona nikada pred Božjim očima neće biti opravdana, i uvijek ostaje djelo ljudske slabosti, djelo adamovske pale naravi, grijeha i neposlušnosti”.
Ali, i u toj našoj slabosti i neposlušnosti, kazao je paroh Jovanović, Bog nas ne ostavlja: “Bog nas uvijek iznova potiče, usudio bih se reći i da nas provocira, da nam ne da mira, kao što ni svaki otac ne bi mogao mirovati dok su mu sinovi zavađeni. Po svom Svetom Duhu Bog nas zove najprije na obraćenje srca… Bog nije nasilnik kao što to mi ljudi znamo biti. On nas ne sili na zlo, ali ni na dobro. Bog je Otac koji ljubi, koji je sve predao sinovima ljudskim: i zapovijedi, i bogospoznanje, i milost, i mudrost, i razum, i svetu Objavu i Sina svoga jedinorođenoga… Sve nam je dao, ali je naša slobodna volja kako ćemo se sa svime time služiti. Bog nas neće nasilno ujediniti ako se mi sami najprije ne sjedinimo s Njime obraćenjem srca. Neće nas na silu učiniti jednim stadom ako mi sami ljubavlju, praštanjem, poniznošću, praštanjem i poslušnošću ne postanemo jedno stado”, rekao je pravoslavni paroh u svojoj homiliji, dodavši: “Malo tu mogu učiniti narodi i vođe naroda, konferencije i komisije, pa i same kršćanske Crkve i njihovi poglavari. Pokajanje, obraćenje i posvećenje je osobna stvar svakoga čovjeka. Borba za ili protiv Krista se nigdje drugdje ne vodi nego u mome i tvome srcu… Eto toliko možemo i toliko moramo. Sve ostalo, što se nama čini možda i nemoguće, pa i jedinstvo Crkve Kristove, bit će djelo Božje, djelo Njegove veličanstvene dobrote i svemoći za koju apostol Pavao kaže: Što oko nije vidjelo i uho nije čulo, i u srce čovjekovo nije ušlo, Bog je pripravio onima koji ga ljube! kako je pročitano u kratkom čitanju Večernje”.

.