Zagreb, (IKA) – U sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održan je 22. siječnja ekumenski susret u evangeličkoj crkvi Krista Kralja u Zagrebu, u kojoj su zajedno molili za jedinstvo kršćana i mir u svijetu predstavnici katoličke, srpske pravoslavne, reformirane kršćanske, evangeličke i evanđeoske Crkve te Saveza baptističkih crkava u Hrvatskoj. U ime Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog i njegova predsjednika biskupa Vlade Košića, nazočnima se obratio tajnik Vijeća dr. Jure Zečević. Spominjući tragediju 11. rujna u New Yorku, kao i još uvijek gotovo svakodnevno umiranje u Iraku, oružane napade od Rusije do Indonezije, sukobe i u samoj Svetoj zemlji Isusova zemaljskog života, dr. Zečević kazao da je da ti događaji svojim okrutnim realizmom kao da se rugaju našem govoru o miru i jasno otkrivaju nedostatke suvremene civilizacije i globalnog društva. Sablažnjivo odijeljeni život nas kršćana u crkvenim zajednicama, koje si zbog razlika uzajamno niječu punu pravovjernost i nemogućnost prakticiranja punog zajedništva u vjeri i svetim činima, kao da se rugaju našem govoru o jedinstvu kršćana i otkrivaju slabosti naših načina biti kršćanin. Pojašnjavajući kako se i u naše doba još jednom pokazuje da gdje god i kad god čovjek adamo-evinski zanemari Božje upute i savjete i osloni se samo na svoje kratkovidne procjene i ograničene snage, tu uvijek nastaje nesreća kako za samoga čovjeka tako i za povjereno mu stvorenje, dr. Zečević poručio je da stoga Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana molitvama i razmišljanjima usmjerava naša očekivanja i na Božje milosno djelovanje, koje jedino, naočigled okorjelosti naših srdaca, može dostatno nadopuniti ono što manjka našoj volji, snazi i znanju u pogledu uspostave mira i jedinstva. U svom je govoru dr. Zečević podsjetio na zajednički ekumenski “Kirchentag” protekloga proljeća u Berlinu, koji je bio u Njemačkoj prvi općekršćanski susret nakon gotovo pola tisućljeća odvojenoga katoličkog i protestantskog obilježavanja zasebnih dana i koji je kao takav u cijeloj Europi bio zapažen kao vrlo snažan znak onoga jedinstva kršćanske vjere koje još, ali i koje već postoji između protestanata i katolika. Istaknuo je da i mi, kršćani u Hrvatskoj imamo svojih ekumenskih nastojanja, dometa i iskustava, kojima se nipošto ne želimo hvaliti nego samo Bogu zahvaljivati za tu našu domaću, hrvatsku i zagrebačku tradiciju molitve za jedinstvo kršćana. Pritom je izrazio radost što je i katolička Zagrebačka nadbiskupija prošloga ljeta, nakon nekoliko godina pripravnog “uhodavanja” i formalno konstituirala zasebno Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog, na nadbiskupijskoj razini, dodavši da to dakako ne znači da za ekumensko djelovanje u Zagrebačkoj nadbiskupiji skrb započinje tek sada, 2003. Već je, naime, 1967. Biskupska konferencija osnovala “Biskupsku komisiju za ekumenizam”, koja je kroz cijelo dosadašnje razdoblje, zbog svoje smještenosti u Zagrebu, istovremeno skrbila i za ekumenizam na zagrebačkoj, odnosno nadbiskupijskoj razini. Dr. Zečević izrazio je radost i što se Svjetska molitvena osmina u Zagrebu na način molitvenih postaja u zagrebačkim crkvama četiriju kršćanskih konfesija na ovaj način događa već 20 godina, što nipošto ne znači da se u Zagrebu u siječanjskom terminu molitvene osmine za jedinstvo počelo moliti tek od 1984. Izrazio je radost i što molitvena osmina ne izlazi tek ove godine prvi puta izvan Zagreba, kako je to ovih dana ponegdje bilo pogrešno shvaćeno i neprecizno pisano. Objasnio je pri tome da su Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog i izdavač Kršćanska sadašnjost dostavljali npr. priručnik za molitvenu osminu na više od tisuću pojedinačnih adresa župa, samostana i crkvenih ustanova i u zagrebačkoj i u svim drugim biskupijama. I u Zagrebu se i na području Zagrebačke nadbiskupije, jednako kao i u Osijeku, Splitu ili Rijeci i diljem Hrvatske, u tijeku Osmine za jedinstvo molilo dakle i prije 2004., i prije 1984., ali ne uvijek interkonfesionalno i na način molitvenog hoda kroz “konfesionalne postaje”, nego u homogenim konfesionalnim sredinama i duhovnim zajednicama većinom unutarkonfesionalno, premda ne nedostaje primjera i zajedničkih, interkonfesionalnih, molitvenih susreta, istaknuo je dr. Zečević.