Split, 21. 1. 2001. (IKA) U tjednu molitve za jedinstvo kršćana, ekumensko bogoslužje u katedrali sv. Duje u Splitu, predvodio je, 20. siječnja, predsjednik Komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić, zajedno s generalnim vikarom mons. dr. Josipom Delićem i pročelnikom vijeća za ekumenizam i dijalog splitsko-makarske nadbiskupije dr. Nediljkom Antom Ančićem. Na bogoslužju su sudjelovali predstavnici Srpske i Makedonske pravoslavne Crkve. Jedina kršćanska Crkva, koja uz Katoličku Crkvu ima svoga svećenika u Splitu, Srpska pravoslavna Crkva, na ekumenskom susretu na najvišoj razini, bila je zastupljena na uobičajeni način. Naime, splitski paroh Slavko Zorica i ovaj je put ima važnijih obveza od sudjelovanja na ekumenskom bogoslužju. S katoličkim vjernicima bili su i njihovi župnici, a pjevanje su predvodili splitski bogoslovi uz orguljsku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac- Mačina.
Nakon što su predstavnici Srpske i Makedonske pravoslavne Crkve pročitali odlomke iz poslanica sv. Pavla apostola, a mons. Delić iz Evanđelja, mons. Barišić, izrazivši žaljenje što na bogoslužju ne sudjeluje paroh Srpske pravoslavne zajednice u Splitu, pozdravio je njegove zamjenike, te gospođu Ivonu Nedelkovski, predsjednicu Makedonske pravoslavne zajednice “Sv. Naum Ohridski” u Splitu, i svu braću i sestre pravoslavne vjernike, kao i sve članove splitsko-makarske Crkve, kao i sve ljude dobre volje. Potom je nadbiskup istaknuo: «Ova molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2001. događa se u splitskoj katedrali. Naša drevna katedrala svjedoči nam jedan, onda nezamisliv, ali, eto, realan događaj. Ovdje se dogodio jedan revolucionaran korak: prijelaz od poganstva na kršćanstvo, od hrama idola i mauzoleja progonitelja u Božji hram i hram kršćanskih mučenika.
Takva mi se razmišljanja nameću večeras u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana u prvoj godini trećega tisućljeća u našoj katedrali. Prijelaz s poganstva na kršćanstvo bio je nezamisliv korak i skoro nemoguć put. Svjetski molitveni tjedan za jedinstvo kršćana, kao i naša molitva nas kršćana večeras ovdje, svjedoči i današnju realnost podjele među kršćanima, ali gleda i vjeruje prema sutrašnjoj novosti kršćanskog jedinstva.
Ako je radost Evanđelja i snaga Kristova Duha mogla ostvariti onaj nezamislivi i teži korak, prijelaz od poganstva na kršćanstvo, zar ta ista Radosna vijest i snaga Duha Svetoga neće moći učiniti ovaj daleko lakši, manji korak od podjele među kršćanima do onog Isusovog zajedništva “da svi budu jedno”. Gospodin nas ne želi ostaviti samo na prvom koraku, nego On, koji je i sam Put, želi nas zajedničkim putem povesti naprijed. Zato nikakvo čudo da se ovogodišnja molitva za jedinstvo kršćana događa pod geslom “Ja sam Put i Istina i Život”.
Jedan je put od Oca prema nama i nas prema Ocu, kao i jednih prema drugima. Bez Isusa Krista nismo kršćani. Bez Njega ne može biti pravoga jedinstva i zajedništva. U Isusu Kristu imamo svoj korijen i cilj. Ako bismo se kojim slučajem svi mi kršćani ujedinili zbog bilo kojih drugih razloga, a ne zbog Njega i s Njime, to bi bila samo jedna brojnija i veća zajednica u svijetu, ali ne i Kristova Crkva. Kristova Crkva, za razliku od običnih ljudskih zajednica, nema u sebi i po sebi princip jedinstva, već ga ona, na što nas je podsjetila večeras i riječ Božja, ima po svojoj povezanosti s Kristom u Njegovu Duhu.
Ovdje smo, braćo i sestre, na molitvi večeras mi kršćani, pravoslavci i katolici. Obično se kaže da mi nismo daleko jedni od drugih, da nam je toliko toga zajedničkog, da nam nedostaje samo jedan mali korak do međusobnog jedinstva. Da, to je točno, ali nikada se ne može na putu učiniti onaj drugi korak prije prvoga, a taj prvi korak nam je svima potrebit: korak je to istinskog obraćenja u svojoj Crkvi, i svoje Crkve Kristu. Prijelaz s poganstva na kršćanstvo, kao i ovaj naš manji korak, korak jedinstva među kršćanima ima u sebi nešto zajedničko: obraćenje! Tko smo mi i zar ćemo se moći još dugo odupirati Radosnoj vijesti Evanđelja i snazi Duha Svetoga, Sinu Božjemu, Isusu Kristu i njegovoj molitvi: “da svi budu jedno”? Jedno je sigurno: onaj prvi korak nam je svima neizbježan na putu jedinstva kršćana: korak osobnog obraćenja. Zar nismo zato i večeras u molitvi ovdje?» – uskliknuo je na kraju propovijedi nadbiskup Barišić.
Inače, ekumenske susrete u Splitu započeo je odmah po završetku II. vatikanskog sabora tadašnji splitski biskup dr. Frane Franić, a nastavili su ih i njegovi nasljednici.