Zagreb, (IKA) – U drugom dijelu programa XXV. Redovničkog tjedna u petak, 18. rujna održano je šest koreferata s temom “Elementi franjevaštva kod pojedinih osnivača Redova”. Član predsjedništva Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak pojasnio je kako je pri pripremi ovogodišnjeg Tjedna, nakon što je odlučeno da tema bude sv. Franjo, predloženo da se dio programa posveti i utjecaju sv. Franje na ostale osnivače redova.

Prvi koreferat održao je fra Slavko Slišković, OP. On je istaknuo sličnosti, tj. “duhovni i idejni susret” dvojice svetih utemeljitelja i suvremenika Franje i Dominika (oko 1175.-1221.). Sv. Franjo je bio pozvan “Idi, i popravi moju Crkvu”; a čini se da je sv. Dominik dao odgovor kako to učiniti, kad je poručio braći “živite kao krivovjerci, a propovijedajte kao Crkva”. No, njihova različitost od krivovjeraca očituje u tome, što nisu prezirali Crkvu, već su svoju djelatnost nalazili u Njoj i od Nje tražili blagoslov za svoje djelo. Obojica su pokazali kako kršćani moraju biti ljudi dijaloga i da je to najbolji način propovijedanja radosne vijesti koja donosi mir i dobro. Bili i ljudi suosjećanja za konkretne potrebe svojih bližih, što je uvelike utjecalo na njihov životni izbor, jer su u svakoj prilici pomagali. I sami su postali siromašni, te time pokazali da siromaštvo nije prokletstvo, te kako i siromašni imaju svoju čast, dostojanstvo, mjesto na ovom svijetu i kako ne smiju biti odbačeni, prezreni. Karakteristično za obojicu je da su bili među prvima koji su doprinijeli afirmaciji žena. Dominik kad je na jugu Francuske prvo propovijedao ženama, a i dominikanke su osnovane puno prije od dominikanaca. Franjo pak prihvaća Klaru kao sebi ravnopravnu i daje joj pravo da sama bira svoj životni put, rekao je Slišković. Red propovjednika puno je više od sv. Dominika, a sv. Franjo je čini se puno više od male braće. Vidi se to i po podjelama unutar reda, gdje se nitko ne smatra manje Franjinim niti smatra Franju manje svojim. I upravo pod tim utjecajem, među bijelim fratrima se zanemaruje sve više zajednički pothvat i naglašava Dominikova uloga, pa red od reda propovjednika postaje dominikanski, zaključio je o. Slišković.

S. Dobroslava Mlakić iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova govorila je o ulozi sv. Franje u životu Majke Marije Krucifikse Kozulić (1852.-1922.), te u nastanku družbe. Potječe iz poznatog roda brodovlasnika i kapetana lošinjskih Kozulića koji su početkom 19. st. preseli u Rijeku na Sušak, a uglavnom su bili trećoredci i crkveni dobrotvori riječkih redovnika, osobito kapucina. I sama je postala trećorednica. Sav svoj život je posvetila odgoju i obrazovanju siromašne djece i mladeži. O nadahnuću i ulozi koju je sv. Franjo imao u njezinu životu, može se iščitati u izvornim dokumentima konstitucije Udruge kćeri Presvetog Srca Isusova koju je 1879. osnovao kapucin Arkanđeo iz Camerina u Trstu, potom iz konstitucija Družbe i iz Marijin spisa.

O Anđeli Merici (1474.-1540.) govorila je uršulinka s. Klaudija Đuran. Istaknula je kako je Anđela rano ostala siroče, te je dolaskom kod ujaka u Salò ušla u zajednicu Trećeg reda sv. Franje. Kako je bila izuzetna osoba, franjevački poglavari su je poslali u Bresciju da bude uz udovicu kojoj je obitelj stradala u ratu. Sama je u ranoj mladosti doživjela viđenje da Bog od nje traži da utemelji družbu. Opirala se toj ideji, pa je tek sa šezdesetak godina od okupljenih djevojaka utemeljila Družbu svete Uršule. S. Đuran je rekla kako je sveta Anđela živjela od Božje Riječi, kao i sv. Franjo. Ona je svojim životom propovijeda Evanđelje, ali i riječima. Tako je svoje sljedbenice formirala, da su one i prije Tridentinova podučavale vjeronauk.

U koreferatu p. Vatroslav Halambek, DI govoreći o sv. Ignaciju (1491.-1556) istaknuo je četiri dodirne točke sa sv. Franjom. Kao ranjenik i rekovalescent Ignacije čita život Isusov i oduševljava se sv. Dominikom i sv. Franjom. Obraćenja ga vodi u Svetu zemlju gdje glavnu ulogu imaju franjevci. U Jeruzalemu je htio proživjeti ostatak godina, no franjevački mu provincijal zabranjuje ostanak tamo te se vraća u Europu. Sljedeća dodirna točka zbila se oko njegova izbora za generala Reda, 19. travnja 1541. Tražio je da se izbor ponovi, no bio je ponovno izabran. Potom je otišao kod obaviti trodnevnicu molitve i refleksije kod svog ispovjednika franjevca Teodozija da Lodija koji mu je sugerirao, a Ignacije je onda odlučio prihvatiti rezultate trećega izbora. Zatim je Ignacije u pripremi konstitucija svoje družbe proučavao franjevačke konstitucije, a zbog svega toga u glavnoj isusovačkoj crkvi u Rimu nalazi se pokrajnji oltar posvetili sv. Franji učitelju siromaštva.

Mala sestra Blaženka predstavila je evanđeoske poveznice sv. Franje i malog brata Karla de Foucaulda (1858.-1916.). Govoreći o podudarnosti u nadahnuću u Franjinom i Karlovom bratstvu uz vlastite nijanse istaknula je evanđeosku jednostavnost života, evanđeosku malenost, malena i skromna bratstva, sveopće bratstvo, izazov blagosti i evanđeoskog nenasilja u izgradnji kulture mira i pomirenja, univerzalnost, otvorenost drugome u poštivanju, dijalogu obojica s muslimanima, kontemplacija življena u srcu svijeta u blizini ljudi i povlačenju u samoću. S. Blaženka je podsjetila kako ni Franjo ni Karlo nisu bili reformatori, no uvidjeli su potrebu za novim oblikom evanđeoskog oblika života u Crkvi.

S. Dobrila iz Družbe sestara Misionarki Ljubavi podsjetila je, kako se nakon smrti Majke Terezije govorilo da je ona “Franjo 20 stoljeća”. Istaknula je kako je Majka Terezija bila dva puta u Asizu na skupu molitve za mir, te je predstavila i jedan malo poznat detalj. Kad se prije govora u Ujedinjenim narodima željela pomoliti, rečeno joj je da se tamo ne moli. Podijelila je molitvu sv. Franje “Gospodine učini me oruđem svoga mira” i onda su svi molili. Navedenu molitvu, Misionarke Ljubavi mole nakon pričesti.

Zaključujući radni dio XXV. Redovničkog tjedna, fra Ivica Petanjak je istaknuo karakteristiku svih predstavljenih utemeljitelja. Svima njima sv. Franjo je bio poticatelj i nadahnuće, a svako od njih je krenuo drugim putem. To je širina sv. Franje, franjevaštva koje se temelji na evanđelju Isusa Krista, rekao je o. Petanjak.