London, 8. 3. 1999. (IKA) – Zaustavite rat u Sudanu! Tim bi se riječima moglo sažeti ono što su u svojemu pismu napisali engleski katolički primas i nadbiskup Westminstera kardinal George Basil Hume i engleski anglikanski primas i nadbiskup Canterburyja George Carey. Svoje su pismo uputili Ujedinjenim narodima kako bi što prije zaustavili građanski rat na jugu Sudana, a njihovo je otvoreno pismo primio i britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook. U pismu se osobito ističe nepokretnost i neučinkovitost međunarodne zajednice, koja ništa ne čini kako bi spriječila dramu koja se u toj sjevernoafričkoj zemlji odvija od 1983. godine, kada je započeo krvavi i okrutni građanski rat u kojemu se muslimanski režim iz Khartouma suprotstavlja stanovnicima juga svoje zemlje, koji su pretežito katolici i animisti.
Biskupi oštro osuđuju dosadašnje pothvate međunarodne zajednice, kojima se nije uspio postići mir, te osobito ističu nedostatak političke volje Ujedinjenih naroda i nekih zemalja koje ne poduzimaju ništa da započne mirovni proces, te zahtijevaju da se tim pitanjem hitno pozabavi Stalno vijeće UN-a. U tom pismu kardinal Hume i nadbiskup Carey upozoravaju i na teško stanje u Libanonu, gdje građanski rat i dalje ubire žrtve. Problemi izbjeglica koji su stvoreni ovim sukobima nisu pitanje tek susjednih zemalja, završavaju engleski vjerski poglavari, već cijele Afrike, Srednjega Istoka i Europe.
Prema izvješću koje je ovih dana objavila poznata kršćanska humanitarna udruga za slobodu vjeroispovijesti i pomoć progonjenima “Međunarodna kršćanska solidarnost”, Sudan je u ovome trenutku zemlja gdje su ljudska prava najugroženija, i to zbog broja ali i načina na koje se krše prava sudanskoga naroda. “Snagom i u znaku islamskoga ‘svetoga rata’ – džihada, sudanski režim provodi genocid kojim želi promijeniti ovu zemlju, čije je obilježje mnoštvo narodnih skupina i religija, te je želi pretvoriti u islamsku totalitarnu državu, unatoč želji većine sa sjevera i juga te zemlje”, piše u izvješću u kojemu se ističe da je ovaj rat “imao strahoviti rušilački učinak na stanovništvo.” Samo je na jugu zemlje ubijeno 2 milijuna ljudi, većinom afričkih crnaca kršćanske i animističke vjeroispovijesti, a 5 milijuna ljudi protjerano je iz svojih domova, te su sada deportirani u koncentracijskim logorima u kojima se sa ženama i djecom postupa kao s robljem bez ikakvih prava. Glad na jugu Sudana, piše na kraju u izvješću “Međunarodne kršćanske solidarnosti”, najubojitije je oružje kojim se služi režim iz Khartouma u tome genocidnom ratu, dok zapadne zemlje i dalje ulažu milijune dolara u humanitarnu pomoć koja nikada ne dolazi do onoga stanovništva koje je žrtvom rata.