Kao što Papa u svojoj poruci za ovogodišnju proslavu Svjetskog dana društvenih obavijesnih sredstava na slikovit način uspoređuje Internet s forumom, susretištem društvenog, kulturnog i političkog života, u dokumentu Papinskog vijeća za društvena obavijesna sredstva “Etika na Internetu” donosi se slikovit opis zemlje kao “globusa koji vrvi elektronskim prijenosima”, “bučnog planeta ugniježđenog u posvemašnjoj tišini svemira”. “No doprinosi li to istinskom razvoju čovjeka i pomaže li pojedincima i narodima da budu tješnje povezani sa svojim transcendentalnim određenjem?”, temeljno je pitanje koje se postavlja u odnosu spram novih informatičkih tehnologija, a osobito Interneta. Odgovor na to pitanje je dvojak. S jedne strane “mediji su moćna sredstva odgoja i kulturalnog obogaćivanja, trgovanja i političkog sudjelovanja, interkulturalnog dijaloga i razumijevanja”. No društvena obavijesna sredstva “mogu se također upotrijebiti za izrabljivanje, manipuliranje, dominiranje i korupciju”. Dokument stoga hoće iznijeti katoličko gledište o Internetu, najnovijem i po mnogo čemu najmoćnijem obavijesnom sredstvu čiji je “utjecaj na pojedinca, narode i međunarodnu zajednicu ogroman i raste iz dana u dan”. Globalizacija koja uzima sve više maha na različitim područjima, a posebno gospodarskom i kulturalnom, poprima sve jasnije obrise. Dok je za jedne izvor lakog i naglog bogaćenja drugi, posebno siromašni, globalizacijske procese doživljavaju “kao nešto što im je silom nametnuto”. Nova informatičke sredstva mogu vrlo dobro poslužiti da se globalizacijski procesi kreću u pozitivnom pravcu “promicanjem cjelovitog razvoja osoba i stvaranjem svijeta u kojem će vladati pravda, mir i ljubav”. “Internet može ujediniti osobe, ali ih može i podijeliti, bilo kao pojedince bilo kao međusobno nepovjerljive skupine podijeljene ideologijom, politikom, posjedovanjem, rasom, etničkom pripadnošću, generacijskim jazom, čak i religijom. Već je bio korišten na agresivne načine, gotovo kao ratno oružje te se već govori o opasnosti što ju predstavlja ‘cyber-terorizam’. Bila bi to gorka ironija da se ovo obavijesno sredstvo, s takvim mogućnostima uzajamnog zbližavanja ljudi, okrene svojoj prvobitnoj svrsi iz doba hladnog rata i postane poprište međunarodnog sukoba”, upozorava se u dokumentu.
U nastavku se potom navode neki razlozi za zabrinutost među kojima jednu od najvećih predstavlja tzv. “digital divide”, “oblik diskriminacije koji dijeli bogate od siromašnih, kako među narodima tako i unutar njih samih, na temelju pristupa odnosno nemogućnosti pristupa toj novoj informatičkoj tehnologiji”. U tome pogledu može se govori o “suvremenoj verziji staroga jaza između ‘informacijama bogatih’ i ‘informacijama siromašnih’”. Nužno je, ističe se, da svi imaju pristup toj novoj tehnologiji “kako bi mogli imati udjela u blagodatima koje obećavaju globalizacija i razvoj te kako ne bi dalje zaostajali”. “Potrebno je iznaći načine da Internet postane dostupan manje naprednim skupinama, izravno ili bar njegovim povezivanjem s manje skupim tradicionalnim obavijesnim sredstvima”, kaže se u tekstu. Posebnu zabrinutost izazivaju kulturalne posljedice najnovijeg razvoja tehnoloških sredstava. Kao “moćna sredstva procesa globalizacije nova informatička tehnologija i Internet prenose i pridonose usađivanju sveukupnosti kulturalnih vrijednosti – načina razmišljanja o društvenim odnosima, obitelji, religiji i ljudskom životu – čija novost i privlačnost mogu predstavljati prijetnju i zatrti tradicionalne kulture”. Zato su vrlo poželjni dijalog među kulturama i njihovo uzajamno obogaćivanje. “Kulture imaju što naučiti jedna od druge, no kada jedna kultura drugoj nameće vlastiti pogled na svijet, vrijednosti i čak jezik to nije dijalog već kulturalni imperijalizam”, upozorava se u dokumentu. Posebno je veliki problem kada prevladavajuća kultura “prenosi lažne vrijednosti koje proturječe istinskom dobru osoba i skupina”. “Kako stvari stoje Internet, zajedno sa ostalim društvenim obavijesnim sredstvima, prenosi poruke koje u sebi sadrže vrijednosti vlastite zapadnoj svjetovnoj kulturi pojedincima i društvima koja ih u većini slučajeva nisu spremna pravo procijeniti i s njima se uhvatiti u koštac. To dovodi do ozbiljnih problema, primjerice na području braka i obitelji, koji bilježe ‘rasprostranjenu i korjenitu krizu’ u mnogim dijelovima svijeta”, ističe se također u dokumentu. I tu je nužan dijalog među kulturama i poštivanje tuđih vrijednosti i uvjerenja. Problem predstavlja i sloboda izražavanja. Vlasti nemaju pravo sprječavati pristup informacijama na Internetu ili ostalim medijima odnosno manipulirati javnim mišljenjem putem propagande, širenja dezinformacija ili onemogućavanja legitimne slobode izražavanja i mišljenja. “Autoritarni režimi u tom pogledu čine najteža kršenja, ali problem postoji i u liberalnim demokracijama, gdje pristup društvenim obavijesnim sredstvima u svrhu političkog djelovanja često ovisi o bogatstvu i gdje političari i njihovi savjetnici krše istinitost i poštenje klevećući protivnike i prikazujući probleme beznačajnim”, kaže se u dokumentu.
U tom novom ozračju i samo novinarstvo prolazi kroz duboke promjene. Spoj nove tehnologije i globalizacije je povećao moć medija ali ih je ujedno učinio podložnijima ideološkim i tržišnim pritiscima. Internet je vrlo učinkovito sredstvo za brzi prijenos vijesti i informacija ljudima. Ipak ekonomski duh natjecateljstva i danonoćna prisutnost on-line novinarstva pridonose također senzacionalizmu i širenju glasina, stapanju vijesti, promidžbenih poruka i zabavnih sadržaja, i, bar prividnom, smanjenju ozbiljnih kronika i komentara. Za opće dobro naroda i međunarodne zajednice prijeko je potrebno istinsko novinarstvo a probleme koji su se očitovali u radu sa Internet novinarstvom trebaju brzo riješiti sami novinari. Probleme predstavljaju i silna količina informacija od kojih većina nije provjerena, zatim zatvaranje pojedinaca u vlastiti svijet što je “nezdravo u pluralističkom svijetu u kojem ljudi moraju rasti u uzajamnom razumijevanju” a potrebno je i “stalno proučavati utjecaje medija na psihološki razvoj i zdravlje, uključujući mogućnost da dugotrajnija zadubljenost u virtualni svijet za nekoga bude štetna”.
Dokument se zaključuje nizom preporuka. Na prvome mjestu da se Internet koristi znalački i disciplinirano u moralno ispravne svrhe a posebno bi roditelji morali nadzirati na koji način njihova djeca koriste Internet. Kako je Internet kao i sva druga obavijesna sredstva podložan zakonima protiv izraza mržnje, klevetanja, obmana, dječje pornografije i općenito pornografija kao i ostalih nezakonitih radnji dužnost je građanskih vlasti takve radnje kazniti. U tome cilju predlaže se i “međunarodna suradnja za određivanje standarda i utvrđivanje mehanizama usmjerenih promicanju i zaštiti međunarodnog općeg dobra”. (sa)

Napomena: IKA će u vrlo skoro vrijeme prevesti oba posljednja dokumenta te ih zajedno s ostalim pripadajućim crkvenim dokumentima o Internetu prirediti u zasebnoj knjižici.