Samobor, (IKA) – Ovih je dana Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra pri Ministarstvu kulture Etnografsku zbirku samoborske Udruge Ekosspiritus i obitelji Librić iz Samobora proglasilo zaštićenim kulturnim dobrom.
Čak 732 predmeta, koji potječu iz sela drevne samoborske župe sv. Anastazije, podijeljeno je u 16 osnovnih skupina i više podskupina. Najviše je tekstilnih predmeta – dječja, muška i ženska narodna nošnja (debelo rubje i pripadajući dijelovi, tenko rubje, kikla i zimski dodaci), fertuni i plaftače, ima i uporabnih predmeta (stolnjaci, ručnici, posteljno rublje, zidnjaci, stolnice i sl.), ali i vrijednih primjeraka keramičkih zdjela, pokućstva, pribora za tkanje, oruđa i sl.
Sve njih su kroz tri godine uveli u kartoteku, fotografirali i uskladištili članovi Udruge Ekosspiritus i njene sekcije, Društva sv. Izidora Seljaka. Predmete su fotografirali Stjepan Petek i Radovan Librić. On je izradio i kartoteku, a kao kazivačica pomagala mu je u opisivanju predmeta najstarija članica Evica Vlahović, koja zaljubljenost u narodnu nošnju samoborskog kraja pokazuje njenim svakodnevnim nošenjem. Ostale članice Društva na tekstilne su materijale našile inventarne brojeve.
Ove vrijedne zbirke zasigurno ne bi bilo da još za vrijeme studija teologije Samoborac Radovan Librić od svoje bake Barbare r. Vugrin nije na dar dobio dio njene bogate dote. Ponijela ju je sa sobom iz sela Otruševec na Vrhovčak, gdje se udala. Želeći očuvati i obiteljsku i zavičajnu baštinu, njezin je unuk nastavio nadopunjavati zbirku darovanim, ali i otkupljenim predmetima. Kad je 2010. g. osnovano Društvo sv. Izidora Seljaka, kao sekcija Udruge Ekosspiritus, predmetima koje je Društvo prikupilo pridodani su oni obitelji Librić, pa ih je danas u etnografskoj zbirci ukupno 732.
“Zbirka je vrlo vrijedan fundus etnografske kulturne baštine središnje Hrvatske s obzirom na broj od 732 predmeta i raznovrsnost artefakata koji su autentične proizvodnje, jer su mahom djelo samoukih seoskih stvaralaca. Izvedeni su od prirodnog materijala tehnikama koje su karakteristične za razdoblje druge polovice 19. st. i prve polovice 20. st. Uz čuvanje predmeta, čuva se i bogato nazivlje na idiomu kraja te znanje o tehnikama izrade, poveznice sa životnim ili godišnjim običajima ili prigodama kada je korišteno”, piše u tekstu za registraciju Ane Mlinar, konzervatorice – više stručne savjetnice i mr. sc. Zorana Čiče, konzervatora – višeg stručnog savjetnika.
U ovoj vrijednoj etnografskoj zbirci mnogi su predmeti raritetni, pa ih muzeji posuđuju za svoje tematske izložbe. A u budućnosti obogaćivat će se i nekim novim starim predmetima iz škrinja Samoboraca. Na obradu čeka još 200-tinjak predmeta, kao i više od 400 starih fotografija Samoboraca u narodnim nošnjama, dok obrađuju zemlju ili hodočaste. A dio ovog već obrađenog i odnedavno zaštićenog kulturnog blaga može se pogledati svakog vikenda u prostorima Udruge Ekosspiritus na Cerini, odnosno u novootvorenom Planinarskom domu “Cerinski vir” u Samoborskom gorju.