Euharistija, izvor svakoga zvanja i službe u Crkvi

Časna braćo u biskupstvu, predraga braćo i sestre u cijelome svijetu!
Svjetski dan molitve za zvanja koji će se proslaviti u radosnom ozračju vazmenih blagdana, osobito pojačan jubilejskim događanjem, pruža mi priliku da zajedno s vama razmišljam o daru Božjega poziva, dijeleći vašu skrb zbog zvanja za svećeničku službu i za zavjetovani život. Tema koju vam želim ove godine predložiti u skladu je s razvojem Velikoga jubileja. Htio bih s vama razmišljati o Euharistiji, izvoru svakoga zvanja i službi u Crkvi. Nije li Euharistija služenje Krista koji živi i djeluje u povijesti? Iz Euharistije Isus nastavlja pozivati ljude da ga slijede i pružati svakome čovjeku “puninu vremena”.
1. “A kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga: od žene bi rođen” (Gal 4,4). “Punina se vremena poistovjećuje s otajstvom utjelovljenja Riječi… i s otajstvom Otkupljenja svijeta” (Tertio millennio adveniente, 1): u Sinu istobitnom s Ocem a koji se utjelovio u Djevičinoj utrobi, počinje i ispunja se očekivano “vrijeme”, vrijeme milosti i milosrđa, vrijeme spasenja i pomirenja. Krist otkriva Božji naum glede cijelog stvaranja i, osobito, glede čovjeka. On “potpuno otkriva čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva” (Gaudium et spes, 22), sakrivenog u srcu Vječnoga. Otajstvo utjelovljene Riječi bit će potpuno otkriveno tek kad svaki muškarac i svaka žena budu u njemu ostvareni, djeca Sina, članovi njegova mističnoga Tijela koje je Crkva.
Jubilej, i to osobito, slaveći 2000 godina od ulaska u vrijeme Sina Božjega i otajstva otkupljenja, potiče svakog vjernika razmišljati o svom osobnom pozivu, dopuniti u svom životu ono što nedostaje muci Kristovoj za tijelo njegovo koje je Crkva (usp. Kol 1,24).
2. “Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: #!Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?#!” (Lk 24,30-32).
Euharistija je vrhunski trenutak u kojemu Isus, u svome Tijelu koje se predaje za nas i u svojoj Krvi prolivenoj za naše spasenje, otkriva otajstvo svoje istobitnosti i pokazuje smisao poziva svakog vjernika. Značenje čovjekova života doista je cijelo u tom Tijelu i u toj Krvi, jer po njima nam stiže život i spasenje. S njima se mora, na neki način, poistovjetiti život svake osobe, koja samu sebe ostvaruje u onoj mjeri u kojoj, sa svoje strane, postaje dar za druge.
U Euharistiji je sve to otajstveno označeno znakom kruha i vina, vazmenom Gospodinovu spomenu: vjernik se hrani tim darovanim Tijelom i od te prolivene Krvi prima snagu da se i sam preobrazi u dar. Kako kaže sveti Augustin: “Budite ono što primate i primajte ono što jeste” (Discorso 272,1: Na Duhove).
U susretu s Euharistijom neki otkrivaju poziv da postanu službenici oltara, drugi promatraju ljepotu i dubinu toga ostajstva, drugi da izlijevaju bujicu ljubavi na siromahe i slabe, drugi opet da prihvate tu preobražujuću snagu u stvarnostima i činima svakidašnjeg života. Svaki vjernik nalazi u Euharistiji ne samo ključ za objašnjenje vlastitog života nego hrabrost da ga ostvari, da u različitosti karizmi i poziva izgrađuje jedinstveno Tijelo Kristovo u povijesti.
U prikazu o učenicima iz Emausa (Lk 24,13-35), sveti Luka nam pokazuje što se događa u životu onoga koji živi od Euharistije. Kad se u “lomljenju kruha” što ga izvrši “stranac” učenicima otvaraju oči, oni primjećuju da im je srce gorjelo u grudima dok su slušali tumačenje Svetoga pisma. U tom srcu koje gori možemo vidjeti povijest i otkriće svakoga poziva, koje nije prolazno ganuće, nego sve sigurnije i snažnije opažanje da će Euharistija i Uskrs Sina biti sve više Euharistija i Uskrs njegovih učenika.
3. “Napisah vama, mladići, jer ste jaki, i riječ Božja u vama ostaje, i pobijedili ste Zloga” (1 Iv 2,14).
Otajstvo ljubavi Božje, “pred vjekovima i pred naraštajima skriveno” (Kol 1,26), sada je otkriveno nama u “riječima s križa”(1 Kor 1,18), koje će, nastanivši se u vama, predraga mladeži, biti vaša snaga i vaša svjetlost, te vam otkriti tajnu osobnog poziva. Poznajem vaše sumnje i vaše muke, ponekad vas vidim zbunjene, shvaćam strah koji vas salijeće pred budućnošću. Ali, ipak imam na pameti i u srcu radosnu sliku s tolikih susreta s vama na svojim apostolskim putovanjima, za vrijeme kojih sam mogao utvrditi kako u svakome od vas prebiva iskreno traženje istine i ljubavi.
Gospodin Isus je razapeo šator među nama i od toga svog euharistijskog prebivališta ponavlja svakom muškarcu i svakoj ženi: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28).
Draga mladeži, idite u susret Isusu Spasitelju! Ljubite ga i klanjajte mu se u Euharistiji! On je nazočan u svetoj misi koja sakramentalno uprisutnjuje žrtvu na Križu. On dolazi u nas u svetoj pričesti i ostaje u svetohraništima naših crkava jer je naš prijatelj, prijatelj svih, osobito vas mladih, tako potrebnih pouzdanja i ljubavi. Od njega možete crpsti hrabrost da budete njegovim apostolima u ovom osobitom povijesnom prijelazu: godina 2000. bit će takva kakvom je vi mladi želite i izgradite. Poslije tolikog nasilja i pritisaka svijet treba mlade koji su sposobni “graditi mostove” za ujedinjenje i pomirenje; poslije čovjekove kulture bez zvanja potrebni su muškarci i žene koji vjeruju u život i prihvaćaju ga kao poziv koji dolazi od Svevišnjega, od onoga Boga koji, jer ljubi, poziva; poslije ozračja sumnje i izazova koje kvari ljudske odnose, samo će hrabri mladi, s pameću i srcem otvorenima uzvišenim i velikodušnim idealima, moći obnoviti ljepotu i istinu života i međuljudskih odnosa. Stoga će ovo jubilejsko doba biti za sve doista “godina milosti Gospodnje”, pozivni Jubilej.
4. “Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka” (1 Iv 2,13). Svaki je poziv Očev dar i, kao svi darovi koji dolaze od Boga, dolazi po mnogim ljudskim posredovanjima: po roditeljima, odgojiteljima, crkvenim pastirima, po onome koji se izravno zauzima u službi promicanja zvanja ili po jednostavnom vjerniku. S ovom bih se porukom želio obratiti svim kategorijama osoba koje su povezane s otkrivanjem i podupiranjem božanskoga poziva. Svjestan sam da pastoral zvanja nije lak, ali kako ne podsjetiti vas da ništa nije uzvišenije od oduševljenog svjedočanstva vlastitoga zvanja? Onaj tko radosno živi taj dar i dnevno ga hrani u susretu s Euharistijom, znat će posijati u srcu tolikih mladih dobro sjeme vjernoga prianjanja uz Božji poziv. Upravo euharistijska prisutnost u kojoj nas Isus stiže uvodi nas u dinamičnost crkvenog zajedništva te nas čini proročkim znacima pred svijetom.
Htio bih stoga upraviti ljubaznu i zahvalnu misao svim promicateljima zvanja, svećenicima, redovnicima, redovnicama i laicima, koji se zanosno žrtvuju u toj teškoj službi. Ne dopustite da vas obeshrabre poteškoće, imajte pouzdanja! Sjeme božanskoga poziva, kad se velikodušno posije, dat će obilne plodove. Pred teškom krizom zvanja za zaređeno služenje i zavjetovani život koja zahvaća neke predjele u svijetu, treba, osobito u ovoj jubilejskoj godini 2000., djelovati kako bi svaki prezbiter, svaki zavjetovani i zavjetovana osoba otkrili ljepotu svoga poziva i svjedočili je drugima. Neka svaki vjernik postane odgojitelj zvanja, ne bojeći se predložiti korjenite izbore; neka svaka zajednica shvati središnji položaj Euharistije i potrebu za služenje euharistijske žrtve; neka cijeli Božji narod uzdiže sve snažniju i zanosniju molitvu Gospodaru žetve da pošalje radnike u svoju žetvu. I neka tu svoju molitvu povjeri zagovoru One koja je Majka vječnoga Svećenika.
5. Molitva
Djevice Marijo, ponizna kćeri Svevišnjega,
u tebi se je čudesno ispunilo
otajstvo božanskoga poziva.
Ti si slika onoga što Bog ispunja
u onome koji se u njega pouzdaje;
u tebi je Stvoriteljeva sloboda
uzvisila čovjekovu slobodu.
Onaj koji se rodio iz tvoje utrobe
postigao je istim htijenjem spasiteljsku slobodu Božju
i poslušno čovjekovo prianjanje.
Zahvaljujući tebi, Božji se poziv
konačno uskladio s odgovorom čovjeka-Boga.
Ti, prvino novoga života,
sačuvaj svima nama velikodušni “neka bude” radosti i ljubavi.
Sveta Marijo, Majko svakoga pozvanoga,
učini da vjernici imaju snage
s velikodušnom hrabrošću odgovoriti božanskom pozivu,
i biti radosnim svjedocima ljubavi prema Bogu
i prema bližnjemu.
Djevice kćeri sionska, Zvijezdo jutarnja
koja po Velikom jubileju
vodiš korake čovječanstva prema budućnosti,
usmjeri mladež novoga tisućljeća
prema Onome koji je “Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka” (Iv 1,9).
Amen!

Iz Vatikana, 30. rujna 1999.