Voćin, (IKA) – U svetište Majke Božje Voćinske u nedjelju 9. rujna došao je na svoje tradicionalno hodočašće sjeverni dio Požeške biskupije, odnosno vjernici iz Slavonsko podravskog arhiđakonata, iz župa Virovitičkog, Slatinskog i Našičkog dekanata. Na regionalno postajno euharistijsko slavlje u pripravi za Drugi biskupijski euharistijski kongres okupilo se više od 15.000 hodočasnika na čelu sa svojim svećenicima. Predvodio ga je požeški biskup Antun Škvorčević. Nazočan je bio i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks uz dužnosnike Virovitičko-podravske županije, grada Virovitice i Slatine te pojedinih općina. Slavlje je započelo ulaznom procesijom u kojoj je na kongresni prostor svečano unesen lik Gospe Voćinske. Mladen Štivin, voćinski župnik i voditelj svetišta, pozdravio je sve nazočne, a voćinska djeca izrazila su biskupu čestitku za njegovu obljetnicu života, misništva i biskupskog služenja, dok su mladi u znak deset godina Požeške biskupije i biskupove službe pustili u zrak deset bijelih golubova. U uvodu biskup Škvorčević pozvao je hodočasnike da pozdrave Isusovu Majku, koja u liku Gospe Voćinske od 18. stoljeća prati vjernike ovog dijela naše lijepe Domovine u njihovim nevoljama, radostima i nadama. Nakon poklika upućenih Mariji, biskup je pozdravio sve prisutne, podsjetivši ih da se na ovom desetom biskupijskom hodočašću u Voćin “želimo sabrati u srcima i dušama oko Isusova djela ljubavi u Presvetoj euharistiji i s Marijom se pripravljati za Biskupijski euharistijski kongres”.
U homiliji biskup Škvorčević je hodočasnicima protumačio značenje postajnog euharistijskog slavlja u pripravi za Drugi biskupijski euharistijski kongres, a potom na temelju naviještene Božje riječi progovorio o Isusovu pozivu da svatko od nas temeljito promisli što je život, koji nismo birali, za kojeg ne znamo gdje završava i da se slobodno opredijelimo za ono što otkrijemo kao najsmisleniji čovjekov put. Istaknuo je da Isus zapravo poziva da napravimo određeni račun sa sobom, da na kraju podvučene životne crte ne bismo morali utvrditi loš ishod. Kazao je da su marijanska svetišta tijekom četrnaest hrvatskih stoljeća i hodočašća vjernika na ta sveta mjesta bila jake životne postaje na kojima se po Marijinu zagovoru opredjeljivalo za Boga, u ispovijedi čistilo od grijeha, u svetoj pričesti ostvarivalo zajedništvo Isusova tijela i krvi, hranilo za život vječni. Biskup je podsjetio da se danas u Hrvatskoj pokušavaju praviti mnogi ljudski računi, koji postaju razračuni u kojima ljudi jedni o drugima ružno misle i govore te se zapitao što to mi i naša domovina po njima postajemo. Upozorio je da se u tim računima i razračunima ne bi smjelo zaboraviti kako je Hrvatska dužna prvi i najvažniji račun Bogu. Predstavio je hodočasnicima Isusov križ kao Božji račun ljubavi, kojim oslobađa čovjeka od zla i osposobljava za svako dobro i plemenito djelo, te je naglasio da je u euharistiji trajno među nama prisutna ta ljubav, pobjednica nad grijehom i smrću, koja nas svrstava među Božje putnike prema njegovoj vječnosti. Biskup je zamolio Isusovu Majku da nam svima pomogne bolje razumjeti Boga ljubavi i po Biskupijskom euharistijskom kongresu obnoviti se kao njegov narod. Nakon popričesne molitve kongresnim prostorom uputila se procesija predstavnika pojedinih župa s barjacima i svećenicima s Presvetim otajstvom, tijekom koje su vjernici poticani đakonovim pretpjevom odgovarali voćinskim hodočasničkim poklicima: “Klanjamo se tebi, božanstveni kruše, blagoslovi naše neumrle duše. – Na tisuće hvaljena, na uvijeke slavljena, Djeva Marija, Majka Voćinska”. Slavlje je završilo molitvenim činom poklona i zahvalnosti euharistijskom Isusu Kristu, koji je predvodio biskup Škvorčević.