Gniezno, (IKA) – Više od tisuću katolika, pravoslavnih, evangelika, Židova i muslimana okupilo se u Gnieznu u Poljskoj na skupu “Europa dijaloga – Biti kršćanin u pluralističkoj Europi” koji je održan od 16. do 18. rujna. Pripadnici različitih vjeroispovijesti zajednički su molili i razgovarali na mjestu gdje se nalazi grob sv. Adalbera, zaštitnika europskoga jedinstva.

Na skupu je istaknuto da je ekumenizam važan za uspješnu reintegraciju Europe, te da je “europska duša kršćanska”. Predsjednik Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana kardinal Walter Kasper u svome je govoru istaknuo da je “integracija Europe nešto više od gospodarskog pitanja”, dodavši kako se kršćanski korijeni u Europi moraju učiniti vidljivima, a Europa mora postati “otvorena ekumenizmu i svijetu”, jer su vjerske slobode dio temeljnih sloboda i prava čovjeka.

Predstavnik Moskovskoga patrijarhata pri europskim ustanovama u Bruxellesu bečki ruskopravoslavni episkop Hilarion posvjedočio je u svome govoru da Europa treba zajednički kršćanski glas, jer joj prijeti sekularizacija. Predsjednik Vijeća evangeličkih Crkava u Njemačkoj biskup Wolfgang Huber upozorio je da Crkve moraju zajednički raditi za unapređenje ljudskih prava u Europi te zaštitu ljudskoga života od začeća do prirodne smrti te vrijednosti braka. Umirovljeni njemački kancelar Helmut Kohl govorio je o duhovnome i političkome jedinstvu Europe, te o 40. obljetnici pisama poljskih i njemačkih biskupa kojima je pružena ruka pomirnica između dva naroda.

Poljski su biskupi 18. studenoga 1965. pozvali njemačku subraću na proslavu tisuću godina kršćanstva u Poljskoj koja se slavila 1966. Pismo koje je potpisao, među ostalima, i tadašnji karakovski nadbiskup Karol Wojtyla, a koje je odisalo duhom Drugoga vatikanskog koncila, “pružalo je ruke pomirnice” njemačkim biskupima opraštajući i tražeći oproštenje za patnje koje je u doba nacizma proživio poljski narod i u poslijeratno doba protjerani Nijemci. Nakon dva tjedna stigao je odgovor njemačkih biskupa koji su, opraštajući, zatražili oproštenje za sve zlo koje je počinjeno u ime njemačkog naroda stanovnicima Poljske. Ta su pisma bila prekretnica u odnosu njemačkoga i poljskog naroda nakon svih zlodjela II. svjetskog rata.

Završna poruka sa skupa u cijelosti je posvećena i usredotočena na važnost i žurnost dijaloga. “Moć dijaloga, postavljen nasuprot monologu moći, bolje pridonosi kršćanskom svjedočanstvu”, poručili su sudionici skupa u Gnieznom. Dijalog je, dakle, “odgovor na ljudsko dostojanstvo” i započinje “u svakodnevnom životu”, a obuhvaća dijalog “u Crkvi, ekumenski dijalog i dijalog s ostalim religijama, s nevjernicima i sa svijetom kulture”. Kršćansko svjedočanstvo ima svoj puni doseg u dijalogu. Evangelizacije nije neko nametanje vjere, već otvaranje Duhu Svetom, duhu slobode i ljubavi. Ipak, podsjeća se u poruci, dijalog se ne smije pomiješati s odricanjem od vlastitog identiteta i vlastitih moralnih i naukovnih načela.

U poruci je posebno spomenuta i Europa koja prolazi kroz “duboku krizu identiteta”. Kao kršćani pozvani smo što je više moguće dijalogizirati kako bi odredili budućnost Europe koja nije samo politička i gospodarska stvarnost, već stvarnost koja treba duh, poručili su sudionici. Uvjereni su kako je dijalog najbolji način za iznošenje i rješavanje proturječja na različitim razinama i stoga potiču “svaki oblik pregovaranja, posredovanja i arbitraže”. U zaključnom dijelu dijalog u Crkvi ocijenjen je “nedovoljnim” i označenim “nedostatkom povjerenja između klera i laika”. Nužno je nastaviti ekumenski dijalog koji se ne smije ograničavati na naukovni vidik ili na susrete hijerarhija. Nužan je dijalog između čitave zajednice vjernika”, ističe se u dokumentu.