Mi predstavnici biskupskih konferencija Republike Češke, Hrvatske, Poljske, Slovačke i Mađarske, okupljeni u Budimpešti, nakon posjeta povijesnom gradu Višegradu, mjestu gdje su se vođe naših naroda mnogo puta susretali od Srednjeg vijeka naovamo i molitve u bazilici u Ostrogonu pred oltarom svetog Adalberta, mučenika i praškog biskupa, našeg zajedničkog zaštitnika, razgovarali smo o aktualnim izazovima s kojima se suočavaju naše krajevne Crkve.

S ljubavlju smo ponovili želju Svetoga Oca Franje da se učini “novi i hrabri korak naprijed za ovaj dragi kontinent”, to jest za Europu. S radošću se pridružujemo Vijeću europskih biskupskih konferencija (CCEE) u tvrdnji da “Crkva voli Europu i vjeruje u njezinu budućnost: Europa nije samo zemlja, već je duhovni zadatak” (Završna poruka s Plenarnog zasjedanja CCEE-a, Minsk, 27. rujna – 1. listopada 2017.).
Europski identitet, više od zemljopisnih faktora, prije svega je kulturni identitet. Jedna od snaga koje najviše nadahnjuju ovu kulturu bila je i još je uvijek, unatoč svoj njenoj sekulariziranosti, kršćanska religija. Prisutnost velikog broja država i naroda koji imaju svoj jezik, svoju kulturu, vlastita povijesna iskustva, vlastiti genij u suočavanju sa izazovima individualnog i zajedničkog života, karakteristično je obilježje europskog identiteta.
U toj mnogostrukosti prepoznajemo bogatstvo stvaranja, taj dar Božji, dar koji moramo sačuvati, štititi, razvijati i truditi se da bude na sve veću korist cijelog čovječanstva. Nacionalna pripadnost ne može biti razlogom neprijateljstva, prezira prema drugima, nego radije pomoć u razumijevanju i poštivanju drugih naroda i drugih kultura.

Europa mora biti prava obitelj narodâ u kojoj se članovi uzajamno cijene, poznaju i zalažu se za zajedničke vrijednosti. Zbog toga smatramo potrebnim da narodi Europe bolje upoznaju jedni druge kako bi se mogli međusobno razumjeti, jedni druge poštivati, voljeti i osjećati se kao članovi iste obitelji. Informacijska tehnologija može otvoriti mnoge mogućnosti za ovo međusobno upoznavanje.
Molimo i radimo:
– za Europu koja poštuje ljudski život od trenutka začeća do prirodne smrti i koja je gostoljubivo mjesto za obitelji;
– za Europu koja poštuje individualnu i kolektivnu vjersku slobodu koja pripada osobi na temelju njezina vlastitog dostojanstva;
– za Europu koja priznaje također mogućnost narodima da na pravi način poštuju one religije koje su najviše pridonijele stvaranju njezine kulture i identiteta.

Dobrohotnim pogledom otkrivamo i vidimo samog Krista u svim ljudskim bićima, posebno u siromašnima, onima koji trpe, beskućnicima i onima koji su pogođeni ratom i koji moraju napustiti svoju domovinu. Zbog toga predlažemo da se naše biskupske konferencije konkretno zauzmu oko pomaganja izbjeglicama koje žive na Bliskom istoku i čekaju priliku za povratak u svoje gradove i sela. Osjećamo se posebno solidarnima s onima koji trpe nasilja i progone zbog svoje pripadnosti kršćanstvu. Njihovo svjedočanstvo i vjernost duhovna je utjeha i kršćanima naših naroda.
Mučenici iz doba nacizma i komunizma, koji su ubijeni u našim zemljama, uče nas oprostu, milosrđu i duhovnom pomirenju. Utječemo se njihovu zagovoru za mir, pomirenje i autentični razvoj ljudske obitelji.