Split, (IKA) – U sklopu ovogodišnjega međunarodnog znanstvenog, književnog i izdavačkog dijela programa 18. Marulićevih dana, koji se održava u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu u organizaciji Društva hrvatskih književnika, Društva prijatelja kulturne baštine i Književnog kruga Split, te HAZU-a u Splitu od 20. do 23. travnja, uz sudjelovanje 22 znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva, sudjelovao je i dr. don Mladen Parlov s KBF-a i ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.
U znanstvenom dijelu programa pod nazivom “Epistolografija hrvatskog humanizma i renesanse” dr. Parlov opširno je i dokumentirano iznosio svoje opservacije o povijesti Europe, o njezinim kršćanskim korijenima, o njezinu značenju za svjetsku civilizaciju, kako je Marulić doživljavao Europu svojeg vremena te ima li njegova poruka kakvo značenje za nas danas. Europa se predstavlja kao kompleksna povijesna stvarnost, satkana od brojnih tradicija, umjetnosti, memorija, običaja, religija, filozofija, kultura itd. “Europa se predstavlja s dva lica: jedna je zemljopisna – materijalna, a druga je duhovno-kulturna, koja se dugo oblikovala te se još uvijek oblikuje, postajući najprije jasnijom samoj sebi, a time i svoga poslanja prema svijetu. Europska se civilizacija prelila iz svoje grčke kolijevke, podržana potom rimskim organizacijskim i pravnim genijem, na nove europske prostore i nove narode. Govoreći zatim o religiji kao jednom od konstitutivnih čimbenika u izgradnji jedinstvene Europe, dr. Parlov je kazao kako je u grčko-rimskom svijetu ona državna, politeistička, a s propašću Imperija princip jedinstva postaje kršćanska religija. “Kršćanstvo postupno pod svoje okrilje ujedinjuje različite narode s njihovim više ili manje razvijenim kulturama, običajima, ustrojstvima. No, sve ih veže zajednička vjera u Krista. Kroz srednji vijek u velikoj različitosti europskih naroda, Crkva predstavlja europsku stvarnost, ono što ih povezuje i ujedinjuje. Postupno je Europa nadišla podjelu na barbarske i nebarbarske narode te se oblikovala kao zajednica naroda koju je povezivala ista religiozna vijest koja je težila i političkom jedinstvu: jedno stado – jedan pastir, ostvarujući time srednjovjekovnu ideju i težnju ordimatio ad unum cjelokupne espiblicae christianae. Europa se približila idealu: unus populus, una civitas, unum corpus mysticum.
To su jedinstvo tijekom srednjeg vijeka trajno ugrožavali pojedini kršćanski vladari, želeći nametnuti i proširiti svoju vlast; jedinstvo Europe će osobito biti ugroženo krajem srednjeg vijeka pred otomanskom najezdom i nametanjem islama kao nove religije, kazao je dr. Parlov, a zatim naglasio kako se pred tim izazovima našao i Marko Marulić koji o jedinstvu Europe ne razmišlja teoretski, nego izazvan dramatičnim neprilikama u kojima se našao njegov narod. “Obzirom na nacionalno, Marulić je u svome europejstvu daleko od onoga što danas doživljavamo kod jednog dijela hrvatskih intelektualaca, koji s prijezirom, da ne kažem mržnjom, pišu i govore protiv svega što je hrvatsko. Premda živi u svijetu koji je kulturalno bio daleko jedinstveniji nego je to današnja Europa, Marulić ne zaboravlja svoje hrvatske korijene. Strepi na sudbinom sjeverne Hrvatske, žali nad porazom hrvatske vojske i pogibijom hrvatskih vojnika, a nadasve je Hrvat kad se odlučuje pisati na svome ‘jaziku harvackom’. Svjestan je temeljnog značenja ‘Judite’ po kojoj će hrvatski jezik imati svoga Dantea. Hrvatski postaje jezik europske književnosti. On u vjeri u Isusa Krista pronalazi snagu koja može iznova okupiti kršćanske vladare i narode na zajedničku obranu, a u Rimu, tj. u papi pronalazi autoritet koji treba dovesti do novog jedinstva”, istaknuo je dr. Parlov. Kao zaključak dr. Pavlov je spomenuo da se prije nekoliko godina pojavila knjiga koja se pita o budućnosti kršćanstva u Europi: “Neupitno je da se nalazi u krizi, no nije li kriza kršćanstva ujedno i kriza same Europe. Kršćanstvo ima jamstvo svoga Utemeljitelja da će opstati do konca vjekova, no pitanje je u kakvom će obliku opstati Europa koja se odriče sebe i svojih korijena”.