Italija

Crkva u Italiji počevši od 1994. godine uzdržava se prema dva oblika uređena konkordatom: 0,8% izdvajanja iz IRPEF-a, odnosno ukupnih prihoda (Otto per mille) te Prilozima za svećenike (Offerte per sacerdoti). Svaki porezni obveznik može svojim potpisom 0,8% ukupnih prihoda (IRPEF) namijeniti uzdržavanju Katoličke crkve, ostalih pet vjeroispovijesti (adventisti, židovska zajednica, kršćanske evangeličke crkve, Božji sabor (ADI), valdenzi, Evangelička crkva) ili državi. Prema načelima nadahnutim na izravnoj demokraciji, ukupni IRPEF se dijeli proporcionalno prema postotcima prikupljenih potpisa, također onih koji se nisu opredijelili čemu će namijeniti tih 0,8%. Prema posljednjim raspoloživim podacima iz 1999. g., postotak onih koji su svoj potpis stavili za Katoličku crkvu popeo se na 86,58% u ukupnom iznosu sredstava od 908,3 milijuna eura, namijenjenih uzdržavanju svećenika, bogoslužju i Caritasu u Italiji te zemljama u razvoju.
Prilozi za svećenike (Offerte per sacerdoti) su manje rašireni. Prilozi putem pošte, banaka, izravnih davanja biskupijskim ustanovama za uzdržavanje svećenika i kreditnim karticama slijevaju se u središte u Rimu te dijele na sve dijecezanske svećenike u zemlji. Vjernicima su povjereni također bolesni ili stariji svećenici, koji su u najvećoj potrebi, kao i više od 600 svećenika fidei donum. Godine 2001. na taj je način prikupljeno više oko 19 milijuna i 300 tisuća eura. Premalo za uzdržavanje 38.000 dijecezanskih svećenika, kojima Crkva nastoji osigurati mjesečnu plaću od 715 eura, koja može narasti do 1.138 eura, koliko prima biskup pred mirovinom. Prethodno spomenuta izdavanja su dakle još uvijek neophodno potrebna.
Kako bi pomoglo da se bolje upozna novi sustav, Generalno tajništvo CEI-a utemeljilo je g. 1989. Ured za promicanje ekonomskog uzdržavanja Crkve. Godine 1990. taj je Ured proizveo prvi televizijski spot na tu temu. I prilozi za svećenike imaju svoj televizijski spot.
Španjolska

Od 1979. godine Crkva u Španjolskoj se financira iz dijela sredstava poreznih obveznika. Prilikom prijave prihoda porezni obveznici mogu za Katoličku crkvu, kojoj pripada 30 milijuna Španjolaca, izdvojiti 0,5% poreznih prihoda, zaokružujući na obrascu porezne prijave “Iglesia catolica”. Iz tih se sredstava uzdržava 25.000 župa, povijesnih bogoslužnih prostora te društveni pothvati u Španjolskoj i inozemstvu kao i 23.000 svećenika.

Posljednjih godina Španjolska biskupska konferencija i Ured za uzdržavanje Crkve rade i na promidžbi u javnim glasilima u kojima je Crkva sve više zastupljena. Gotovo sve biskupije, kao i stotinjak župa, prisutni su na Internetu. Na tim se stranicama često može naći informatički program za vođenje župnog računovodstva. Biskupije su ga stavile na slobodno raspolaganje župnicima, koji ih mogu “skinuti” s Internet mreže.

Austrija

Kao i u svim zemljama germanske kulture i u Austriji je ekonomsko uzdržavanje zajamčeno obveznim davanjima vjernika državi, koja se zatim brine da ta budu proslijeđena biskupijama. Kirchenbeitrag (prinos Crkvi) u Austriji iznosi 1% oporezivih prihoda. Ne postoje televizijski spotovi, ali postoje radijski koji se od prije nekoliko godina emitiraju i na velikoj radijskoj postavi Radio Stephans Dom, koja emitira iz Bečke nadbiskupije. Posebno je popularna televizijska kampanja, zajednički pothvat Austrijskog Caritasa, državne televizije ORF i Crvenog križa, kojoj je cilj prikupljanje izravnih sredstava za pomoć žrtvama prirodnih katastrofa i za žurne humanitarne svrhe. “Nachbar im Not” (Susjed u nevolji), kako je naziv te kampanje, pokrenut je prije deset godina u doba potresa u Rumunjskoj. Kampanja je nastavljena kao “maraton posredovanja” s prikupljanjem pomoći za Bosnu i Kosovo. Ovih je godina samo zahvaljujući toj kampanji prikupljeno 125 milijuna eura.
Francuska

Crkva u Francuskoj može računati na državnu pomoć samo za privatne škole. Francuska je građanska republika i državi pripadaju svi bogoslužni prostori izgrađeni prije 1905. No, crkve izgrađene nakon 1905. povjerene su skrbi župa i biskupija. Svećeničke kuće, hodočasnička mjesta i umjetnička djela također se financiraju prilozima vjernika. Svećenici, koji mjesečno primaju plaću od 915 eura, financirani su iz “Denier de l Eglise”, tzv. novcem za bogoslužje, osobnim godišnjim prilogom koji se od 1996. može smanjiti za 50%. Ostali izvori financiranja Crkve su milostinja i tzv. casuel, obiteljski prilog koji se daje prigodom obreda i sakramenata. S financijskoga gledišta, pojašnjavaju u Francuskoj biskupskoj konferenciji, župe su samostalne i solidarne. Već neko vrijeme FBK potiče na transparentnost sredstava. Tisućljetna tradicija prikupljanja priloga danas se u Francuskoj, po uzoru na model koji se uspješno primjenjuje u prekooceanskim zemljama, nastavlja primjenom direct-marketinga i služi se javnim glasilima, osobito televizijom i oglasima. Konkurencija međunarodnih udruga solidarnosti sve je snažnija.
Postoci variraju na mjesnoj razini, no oko 70% sredstava iz “Denier de l Eglise” izdvaja se za uzdržavanje dijecezanskih svećenika i animatora, 18% za pastoralne troškove, 6% za solidarnost, 4% za odgoj, 1% za troškove upravljanja. Sustav pokazuje znatna godišnja odstupanja i velike nejednakosti među župama i biskupijama.

Mađarska

Počevši od 1997. godine Crkva u Mađarskoj, kojoj pripada oko 70% pučanstva, slobodno se financira iz 1% poreza na osobni prihod, za razliku od primjerice Italije gdje se u tu svrhu izdvaja 0,8% od svih prihoda. Mađari mogu izabrati između reformatorske, luteranske, židovske, evangeličke, baptističke i srpsko-pravoslavne vjeroispovijesti odnosno namijeniti 1% državnoj zakladi u socijalne i kulturalne svrhe. Katoličke škole primaju ista sredstva kao i državne. Crkva uz to može dobiti sredstva za obnovu i skrb za umjetničku baštinu. U prosincu 2001. oblik financiranja potvrđen je bilateralnim sporazumima između države i Svete Stolice. Crkva u Mađarskoj u sklopu religijskog programa na dvije nacionalne TV mreže upoznaje porezne obveznike s financijskim sustavom.

Nizozemska

U Nizozemskoj država ne izdvaja nikakva sredstva za Katoličku crkvu, osim što brine za opća dobra. Crkva se financira slobodnim prilozima vjernika, osobito zahvaljujući osobnim prilogom koji vjernici daruju jednom godišnje. Actie Kerkbalans (bilanca Crkve) prikuplja godišnje priloge svih obitelji. Sve kršćanske vjeroispovijesti istog dana prikupljaju priloge. Prilozi Katoličke crkve danas prelaze 60 milijuna eura godišnje, ali je sudjelovanje vjernika osjetno veće u protestantskim zajednicama. Crkva se financira dijelom i iz sredstava zaklada, najvećim dijelom vezanih uz svijet poduzetništva.
Bogata i raznovrsna promidžba Kerkbalansa u Nizozemskoj provodi se još od 1973. i ujedno je jedna od prvih takvih kampanja u Europi.

Grčka

Katolička zajednica u Grčkoj sačinjava manje od 1% pučanstva. U odnosu na 45.000 grčkih građana katoličke vjeroispovijesti, broj katolika se popeo na više od 200.000 dolaskom doseljenika, osobito Poljaka i Filipinaca. Zajednica se uzdržava prilozima vjernika. Pravoslavnoj crkvi, koja ima 92 biskupije, država jamči uzdržavanja svećenika. Sama međutim financira teološke fakultete, sjemeništa i snažnu zauzetost u karitativnim djelovanjima u društvu. Svakoga prosinca na nacionalnom radiju, televiziji i u tisku promovira se spot Eranos tis agapis (Kolekta ljubavi), najveća nacionalna kampanja prikupljanja sredstava za žurne humanitarne potrebe. Eranos tis agapis je možda istaknuti vidik šireg procesa koji je, na poticaj arhiepiskopa Christodoulosa, izabranoga g. 1998, povećao prisutnost pravoslavne Crkve u javnim glasilima, u traženju novog odnosa s društvom.

Njemačka

U cijeloj je Njemačkoj davanje obavezno i na taj se način uzdržava Katolička crkva u Njemačkoj. Svaka je pokrajina slobodna utvrditi svoj porez na dohodak fizičkih osoba i ostale prihode. Kirchensteuer (crkveni porez) varira od 8% (izdvajanja iz poreza) u Bavarskoj i Baden-Wuertembergu, do 9% u svim ostalim pokrajinama. Porez je obavezan za katolike upisane u biskupijske popise: nedavna se izvješća često vraćaju na temu nedostatka i tihog izlaska 150.000 katolika svake godine, budući da do brisanja s popisa ne dolazi samo zbog nedostatnih izdvajanja već i istupanja iz zajednice. Kirchensteuer se dakle daje državi, koja se zatim brine da prikupljena sredstva dostavi biskupijama. Kriza tog instrumenta, koji je još do prije nekoliko godina uživao veliku naklonost i jedinstvenost vjernika, navela je na nužnost kampanje, koja se ipak nikada ne dotiče izravno tog pitanja. To je prije spot o društvenim i karitativnim pothvatima koje je Katolička crkva ostvarila u Njemačkoj i u zemljama u razvoju, za koje njemački katolici svake godine izdvajaju milijardu nekadašnjih njemačkih maraka (oko pola milijarde eura).

Velika Britanija

U Velikoj Britaniji je oko 4 milijuna katolika, od čega su tek četvrtina praktični vjernici. Crkva mora zajamčiti ekonomsku potporu za 3.800 dijecezanskih svećenika, 1.557 redovnika, 1.260 samostana redovnica. Uzdržava se isključivo zahvaljujući vjernicima, davanja nisu obavezna kao u Njemačkoj i Austriji. Država ipak financira karitativne djelatnosti. Postoji promidžba priloga na mjesnoj razini, kao društvene vrijednosti. Tamošnja biskupska konferencija ustanovila je agenciju za prikupljanje priloga, CAFOD (Katolička agencija za prekomorski razvoj) za svoja karitativna djelovanja u inozemstvu. Ojačana rafiniranom i suvremenom komunikacijskom kampanjom, ta je agencija zauzeta, između ostalog, u kampanji za uklanjanje protupješačkih mira i za poništenje duga. Slogan za 2002. “Today, tomorrow, together” sugerira san o solidarnoj globalizaciji. I Anglikanska se crkva uzdržava prilozima vjernika. Postoji također oblik darivanja njezinim nacionalnim i mjesnim zakladama. Jedna od najvećih je “Church Urban Fund” (“Crkvena gradska zaklada”) koja je ostvarila 2.000 pothvata prikupivši 33 milijuna funti. Njome se financiraju pothvati Anglikanske crkve u zatvorima i bolnicama, u 13.000 župa te 44 biskupije. U sklopu promidžbe ističe se mogućnost izravnog davanja priloga putem Interneta, koje nailazi na sve veće zanimanje vjernika. Više od polovice troškova održavanja crkava i uzdržavanja svećenika zajamčeno je pojedinačnim i župskim prilozima. Ostatak se podmiruje iz upravljanja dobrima i ostalim prihodima. Svi ti izvori čine utržak Anglikanske crkve od 705 milijuna funti (podatak iz 1997., posljednji dostupan).

Irska

Anglosaksonska tradicija dragovoljnih davanja i osobne odgovornosti u Irskoj poprima neke osobite značajke. Ne postoji promidžbena kampanja na televiziji ili radiju no postoje običaji poput primjerice tjedne milostinje (weekly share collection) namijenjene najpotrebnijim župama i za starije svećenike. To je jedan od temeljnih oblika uzdržavanja Katoličke crkve u Irskoj zajedno s tjednim prikupljanjem od vrata do vrata (weekly door to door envelope collection), u kojem svaki vjernik u omotnici daje slobodno izabranu svotu za potrebe župe. Najveća izvanredna prikupljanja priloga su za Uskrs i Božić. Raširena su također i mjesna samofinanciranja, poput dragovoljnih priredbi. U slučaju nedostatka sredstava, sam župnik, ili katkad biskup, osobnim pismom izravno potiče vjernike, skrećući im pozornost na potrebe Crkve. (ika-sa)