Istina je prava novost.

Evanđelje - snaga koja nadahnjuje političko djelovanje

Papin govor francuskim parlamentarcima 2. travnja 1996.

“Za kršćane zauzete u političkom životu, Evanđelje je snaga koja nadahnjuje političko djelovanje”, rekao je Ivan Pavao II. francuskim parlamentarcima koje je primio u audijenciju u utorak, 2. travnja u Vatikanu u dvorani konzistorija. Bili su to članovi skupine parlamentaraca koja se zove “Groupe de Spiritualite”. Papa im je održao sljedeći govor:

Dame i gospodo parlamentarci!

1. Drago mi je što vas mogu primiti u sklopu vašega hodočašća u Rim na grobove apostola Petra i Pavla. Vršite taj pohod u liturgijsko doba koje je važno za duhovni život i za djelovanje na koje je svaki kršćanin pozvan u svojim svakodnevnim odgovornostima.
Ime vaše udruge, Skupina za duhovnost, podsjeća da se svaka kršćanska odgovornost ukorjenjuje u osobnom susretu s Kristom koji ucjeljuje biće i usmjeruje djelovanje. Za kršćanina koji je zauzet u političkom životu Evanđelje je snaga što nadahnjuje političko djelovanje. U svjetlu Uskrsa pozvani smo na korjeniti duhovni zahvat; ugledajući se na Krista, moramo se osloboditi svake isprazne slave da bi se bez pridržaja darivali za svoju braću, jer nema ljubavi veće od one koja svoj život daje za one kojima želi služiti (usp. Iv 15,12-14). Tako ćete, ponirući mišlju u život, smrt i uskrsnuće Sina Božjega pronaći duboki smisao svoga poslanja: ono je evanđeosko zauzimanje za čovjeka u koje Bog ima povjerenja unatoč grijehu što se u njemu nastanio. On stavlja u njegove ruke sudbinu stvorenoga svijeta. To povjerenje opravdava nadu. Ono je pokretna sila pravednog djelovanja na putu izgradnje sadašnjega društva u svjetlu iskustva njegove budućnosti.

2. Ovlašteni glasovima svojih izbornika vi ste u prvom redu poslani služiti zajednici francuskoga naroda i svima koji žive na nacionalnom području, oslanjajući se na duhovna i moralna načela koja izviru iz kršćanstva. Kad se Crkva tek rodila sv. Pavao pišući Filomenu proglasio je osnovnu kršćansku vrijednost bratstva u međuosobnim odnosima kao osobito važnu u onome što se tiče općega dobra. Pavao je zapravo zatražio od Filomena da prihvati svoga odbjeglog roba Onesima “kao brata ljubljenoga” (Fil 16). Javno je djelovanje također služenje braći da bi, premda ne mora biti promijenjen ničiji društveni položaj, pobijedile pravda i ljubav, što se ostvaruje drugačijim odnosima utemeljenima na naravnom dostojanstvu svakoga ljudskog bića, na Božjem posinjenju i savezu koji je prvi izraz i djelatni skup međuljudskih odnosa i njihova uzajamnog povjerenja.

3. Kao političkim djelatnicima vama je na srcu biti pozorni prema svakom sugrađaninu u nevoljama s kojima se mogu sučeljavati u ovome svijetu, gdje ekonomska kriza sve više ugrožava osobe prouzrokujući brojne obiteljske lomove. Zakonodavac je pozvan za cijelu zajednicu svojih sunarodnjaka promicati “dobar život dostojan čovjeka” u materijalnom, moralnom i duhovnom smislu, što je uvjet za ostvarivanje narodnoga jedinstva i bratstva. Kao što je isticao Jacques Maritain, premda čovjek nije u cjelini namijenjen političkoj zajednici, “razlog postojanja države je pomoć u postizanju doista čovječjeg života” kako osobnog tako i zajedničarskog (Christianisme et democratie, str. 57). Budući da politički život sadrži i zauzimanje za općeljudsko, politieka vlast mora se zauzimati za promicanje svih oblika solidarnosti u samoj državi, ali također među narodima. Po svojoj demokratskoj tradiciji Francuska je dužna pomagati državama koje su još krhke da postignu državno ustrojstva koja će im omogućiti stabilno vladanje i skladni razvitak.
Kad je riječ o vašim zadacima, među prvima je bez sumnje trajno usavršavanje zakonodavstva, kako bi zakoni bili u službi života i na službu svakoj osobi. Pozitivno zakonodavstvo ne može se sačiniti ne poštujući naravni zakon i temeljne moralne vrijednosti; u ime demokratskih načela ne smiju se kršiti neotuđiva prava svakog ljudskog bića. Država također mora poštivati ljudsku savjest. Doista, razum i moralna savjest su bitne sastojnice društvenoga ugovora i povjerenja koje je potrebno za življenje u društvu. Etički relativizam opasnost je za demokraciju (usp. Veritatis splendor br. 111). Kao što sam napisao u enciklici Centesimus annus, “Demokracija bez vrednota lako se preobrazi u izričiti ili pritajeni totalitarizam” (ondje, 46).

4. U služenju svojoj braći priliči vam u velikoj mjeri očitovati nesebičnost, što znači ne samo ne tražiti vlastiti probitak ili ne povlašćivati neke osobe, nego nadasve ići u prilog bratskom i solidarnom životu, za pobjedu društvenoga mira, trajnim zauzimanjem za dijalog i dogovaranje sa svima koji sačinjavaju društvo kako bi svatko vidio da se poštuju njegova prava i da se sporovi rješavaju miroljubljivo. Tome se mora pridružiti skrb za istinu i svijest osobne odgovornosti.
Kao što je već Aristotel isticao (usp. Nikomahova etika I,3, 1095, 2-8), vođenje javnih poslova ište od onih koji upravljaju – a to je još više točno kad je riječ o kršćanima – čestit i ispravan osobni život sa skrbi za istinu i transparentnu administraciju. To je hrabro svjedočenje koje omogućuje čestito postizanje narodnoga povjerenja, očitovanje da je vaše poslanje bitno služenje općem i ljudskom dobru.

5. Dužnost vam je također pozorno odgajati građansku svijest i moralne vrijednosti svojih sugrađana, osobito mladih naraštaja, neka bi svi bili sposobni zajedno djelovati, prema načelu supsidijalnosti, na različitim društvenim područjima. Neka bi sve više očitovali svoju solidarnost određenim djelima i prihvaćali svaki doprinos općem dobru, makar to bilo zahtjevno.
Na kraju ovog susreta moje se srce okreće katolicima u Francuskoj koju namjeravam pohoditi idućega rujna, da bi se združio s njihovim molitvama i slavljenjem velikih događaja duhovne baštine vaše zemlje. Zazivajući na vas pomoć Duha Svetoga, da vam on pomogne uvijek živjeti u skladu s Evanđeljem i unositi kršćanske vrijednosti u srce vaših svakodnevnih napora, vama i vašim obiteljima rado udjeljujem svoj apostolski blagoslov.