Budi dio naše mreže
Izbornik

Evangelizacija izgrađuje Crkvu kao obitelj, izbjegavajući etnocentrizam i potičući pomirenje

Govor Ivana Pavla II. biskupima Etiopije i Eritreje

Ivan Pavao II. primio je u petak, 12. rujna katoličke biskupe iz Etiopije i Eritreje koji su došli u zajednički posjet “ad limina apostolorum”. U prigodnom govoru dotaknuo se je gorućih pitanja odnosa crkvenog, društveno-političkog i etničko-nacionalnog života, što je važno također za Crkvu u drugim dijelovima svijeta. Donosimo hrvatski prijevod toga govora ispuštajući kraće ulomke koji se odnose isključivo na onu afričku sredinu. Umećemo međunaslove radi bolje preglednosti teksta prema određenim sadržajima.

Gospodine kardinale, draga braćo biskupi,
1. Velika mi je radost izraziti dobrodošlicu vama, biskupi Crkve koja je u Etiopiji i Eritreji u povodu vašega dolaska “ad limina apostolorum”: “Milost vam i mir od Boga, oca našega, i Gospodina Isusa Krista” (Rim 1,7). Drevni običaj “dolaziti na savjetovanje s Kefom”, podsjeća na posjet apostola Pavla Jeruzalemu da bi ondje proveo neko vrijeme s Petrom (usp. Gal 1,18), kojega je Gospodin postavio “Stijenom da na njoj izgradi svoju Crkvu”. U bratskom zagrljaju Petra i Pavla prva je kršćanska zajednica spoznala dužnost postupati s poganima koje je Pavao obratio kao s pravom braćom i sestrama u vjeri. Istodobno je u Pavlovu izvješću o obilnom izljevu milosti na tu novu braću, cijela zajednica pronašla sve jasnije razloge slaviti neizmjerno Božje milosrđe (usp. Dj 15, 16). Na sličan način naš današnji skup potvrđuje zajedništvo vaših partikularnih Crkava s Petrovim nasljednikom i sveopćom Crkvom. Okupljeni tako u blisko zajedništvo srdaca, možemo složiti svoje glasove da s psalmistom zapjevamo: “Nek#! dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek#! pruži ruke Bogu! Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina” (Ps 68, 32-33).

U Crkvi trebaju vladati odnosi kao u obitelji
2. Draga braćo u biskupstvu, vaše obje zemlje su u posljednje doba podvrgnute opsežnim političkim i kulturalnim promjenama. Među najznačajnijima želim spomenuti razvoj demokratskih oblika vlasti i zadaću poticati ekonomski porast i tehnološki napredak vaših tradicionalnih zajednica. Dijelim s vama vašu dušobrižnu zauzetost za miroljubivi razvoj vaših naroda, ne samo glede materijalnog napretka, nego nadasve glede izvorne političke slobode i etničkoga sklada te poštivanja prava svih građana, s posebnom pozornošću na položaj manjina i potrebe siromaha. Pitanje koje je sada pred vama, u svjetlu prilika što ste ih razmotrili u svom pastirskom pismu “Dođi kraljevstvo tvoje” koje ste objavili početkom ove godine, moglo bi se ovako izreći: Kako Evanđelje može biti utjelovljeno u sadašnje okolnosti? Kako se Crkva i pojedini vjernici mogu najbolje sučeliti s odlučnim problemima s kojima se susreću, ako žele izgraditi bolju budućnost za sebe?
Odgovor na ta pitanja može se pronaći u ciljevima koje ste vi kao pastiri mjesnih Crkava u Etiopiji i Eritreji, sebi postavili: preoblikovati čovječanstvo iznutra, obnoviti čestitost ljudskoga srca i, kao preporuku posebnog zasjedanja biskupske sinode za Afriku, izgraditi Crkvu poput obitelji. Upravo ta posljednja zadaća pruža važni ključ za ostvarenje prvih dviju. Doista, kao što uviđaju sinodski oci, Crkva kao Božja obitelj “izraz je naravi one Crkve koja je osobito prikladna za Afriku. Ta slika doista ističe, među ostalim, važnost solidarnosti, srdačnih odnosa, prihvaćanja, dijaloga i povjerenja” (Ecclesia in Afrika, 63). Doista, kad evangelizacija uspije izgraditi Crkvu poput obitelji, omogućen je istinski sklad između različitih etničkih skupina, izbjegnut je etnocentrizam i ohrabreno je pomirenje, ostvaruje se veća solidarnost i uzajamno dijeljenje zaliha vrijednosti kojima raspolažu narodi i partikularne Crkve.

Osnovne crkvene zajednice trebaju biti tolike da se u njima svi mogu poznavati
3. Apostolska posinodska pobudnica “Ecclesia in Afrika” koja predstavlja svojevrsni nacrt općeg dušobrižništva za vaš kontinent, ističe važnost djelatnog uključivanja vjernika laika u župni i biskupijski život, u dušobrižništvo i upravna ustrojstva (…). Stoga je potrebno osigurati laicima odgovarajuću izobrazbu koja ih čini sposobnima uspješno odgovarati velikim izazovima pred koje su postavljeni kao Kristovi sljedbenici i građani zemalja koje se bore za napredak. (…) Sinodski su oci potvrdili da “Crkva kao obitelj može doseći punoću crkvenosti samo razgranjajući se u zajednice koje su toliko male da su u njima mogući bliski odnosi među ljudima” (Ecclesia in Afrika, 89). (…)

Katoličke škole i vjeronauk u javnim školama
4. U sklopu otvaranja izazovima što ih donosi budućnost, pažnja prema mladima ima prvotnu važnost te mora i dalje imati prednost u vašem pastoralnom služenju. “Budućnost svijeta i Crkve pripada mladim naraštajima. (…) Krist od mladih mnogo očekuje (usp. Tertio millenio adveniente, 58). (…) Sva katolička zajednica treba se založiti kako bi osigurala da mladi naraštaji budu uspješno potaknuti i prikladno pripremljeni za ispunjavanje odgovornosti koje će ih jednog dana opteretiti, da u stanovitoj mjeri već sada budu za to spremni. Sve to vi činite svojim snažnim zauzimanjem za odgoj i naobrazbu mladih naraštaja, posebno vašim vidnim zauzimanjem za svoje katoličke škole te u drugim oblicima socijalnog služenja i zdravstvene skrbi. Znam da uzdržavanje škola traži od vas velike žrtve. Ali, to je zadatak koji se pokazuje bitnim za crkveni život i koji osigurava poglavitu korist kako za obitelj, tako i za samu društvenu zajednicu. Također je važno nastaviti s traženjem prikladnih načina za postizanje zdravog ćudoređa i vjerske pouke u javnim školama, kao što se već čini u Eritreji, potičući javno mnijenje da prihvati važnost takve naobrazbe. To služenje, koje može proizlaziti od tješnje suradnje s odgovarajućim vladama, značajni je oblik uspješnog sudjelovanja katoličkih vjernika u društvenom životu vaših zemalja, osobito zato što je ponuđeno bez religijske ili etničke diskriminacije, u poštivanju prava svih građana.
Potrebno je da partikularne Crkve uzajamno izmjenjuju svećenstvo.
Doista univerzalnost, koja je bitna oznaka Crkve (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 881 i 830) i koja potiče na razmjenjivanje darova, kako materijalnih tako i duhovnih, također je uvjet uspješnosti vašega služenja. Univerzalnost i razmjena dobara vrlo se jasno očituju u razmjeni vjerskih službenika: svećenika i redovnika etiopskih i eritrejskih koji pružaju dušobrižno služenje braći i sestrama u drugim zemljama, također svećenika i redovnika iz inozemstva koji darivaju svoje sposobnosti i svoju solidarnost Etiopiji i Eritreji, usklađujući se s tom Crkom koja je s pravom ponosna na svoju drevnost i svoju uljudbu. Ustavi obiju zemalja priznaju temeljno pravo na slobodu religije i religijske prakse. Uzdam se da će napredak dijaloga s građanskim vlastima za pojašnjenje pravne osnovice nazočnosti i djelovanja Katoličke Crkve uroditi velikom korišću za obje strane, te se usuđujem nadati da će suradnja misionara koji tako djelotvorno pridonose blagostanju i napretku vaših naroda, tako biti olakšana.

Vrednovanje različitih katoličkih obreda i suživot s pravoslavnima
5. Katoličke zajednice kojima ste vi na čelu žive rame uz rame, i u bliskim odnosima s braćom i sestrama koje većinom pripadaju etiopskoj pravoslavnoj zajednici. Obje zajednice imaju iste korijene i zajedničku duhovnost koja proizlazi iz prastare i bogate kršćanske baštine koja je nazočna u vašim zemljama. Vidik što nam ga otvara završetak drugog tisućljeća od Spasiteljeva rođenja, treba za sve biti poziv na razmišljanje o toj zajedničkoj kršćanskoj baštini koja je već sama po sebi izvor uzajamnog poštovanja i razumijevanja, prilika za širi dijalog i bogatiju suradnju. Kao braća i sestre koji prianjaju uz jedinoga Gospodina ustrajno morate nastojati izgrađivati među sobom zajedništvo za pružanje složnog svjedočenja otajstva Krista i njegove Crkve. Mudra i promišljena inkulturacija svetoga bogoslužja, liturgije, “treba se i dalje provoditi… da bi vjerni narod mogao bolje shvaćati i proživljavati liturgijska slavlja” (Ecclesia in Afrika, 64). Također treba nastaviti napore za postizanje dubljeg poimanja povijesti i razvoja aleksandrijskoga obreda, tako da zajednička kršćanska baština toga područja uzmogne pridonositi hodu prema jedinstvu, kako unutar katoličke zajednice, tako i s drugim Crkvama.
Istodobno, misijska značajka Crkve, što nije pitanje obreda nego je izravno ukorijenjeno u Evanđelju, mora se obnoviti potaknuta željom naviještati Krista onima koji u njega još ne vjeruju. Dužnost evangelizacije pripada cjelini katoličkoga identiteta i ne smije biti ugrožena nepotpunim shvaćanjem inkulturacije i ekumenizma. Sinoda priznaje hitnost donošenja Radosne vijesti milijunima Afrikanaca kojima Evanđelje još nije naviješteno. Crkva sigurno poštuje i cijeni nekršćanske religije koje ispovijedaju mnogi Afrikanci, ali, kako reče moj prethodnik papa Pavao VI: “Crkva misli da ta mnoštva imaju pravo upoznati bogatstva otajstva Kristova (usp. Ef 3,8), a mi smo uvjereni da u tom bogatstvu cijelo čovječanstvo može u neočekivanoj punoći pronaći ono što pipajući traži glede Boga, čovjeka i njegove sudbine, života i smrti, istine” (Evangelii nuntiandi, 53).

Skrb za duhovna zvanja
6. Budući da vaše mjesne Crkve nastoje ispunjavati misionarski nalog koji im povjerava sam Gospodin (usp. Mt 28,19), dužni smo zahvaliti za brojna duhovna zvanja kojima ste blagoslovljeni. Potičem vas brinuti se da vaši programi glede zvanja brižno potiču i štite taj Božji dar. Mladi kandidati trebaju primati duhovnu i teološku naobrazbu koja će ih na prikladan način čvrsto ukorijeniti u etiopsku duhovnu baštinu i pripraviti ih za sučeljavanje sa zamršenim problemima kako dušobrižnim, tako i društvenim i etičkim što ih sa sobom donosi modernizacija društva. Ohrabrujem vas nastaviti svoje napore za osiguranje stručno osposobljenog osoblja za odgojitelje u tri bogoslovska sjemeništa. Tako će ta sjemeništa postati istinska središta teološkog studija i istraživanja, sposobna prosvijetliti dušobrižno i navjestiteljsko poslanje vaše Crkve u obje zemlje. I redovničke zajednice, muške i ženske, pokrenule su u vašoj zemlji sustavne tečajeve odgoja i izobrazbe. Oni gledaju u vas, pastire stada koje vam je Krist povjerio, da u vama nađu uporište i vodstvo, jer se i na redovnike proteže vaša dušobrižna skrb i zabrinutost (usp. Lumen Gentium, 45; Christus Dominus, 15,35). Dobro znate da je među brojnim dužnostima biskupske službe jedna od prvih zadaća trajna humana, duhovna i intelektualna izobrazba vaših svećenika. (…)

Hrabroj i dalekovidnoj Crkvi trebaju komisije “Iustitia et pax”
7. Sa zadovoljstvom ističem da je vaša biskupska konferencija potaknuta preporukom posebnog zasjedanja Biskupske Sinode za Afriku, ustanovila Komisiju Iustitia et pax za razmatranje osnovnih pitanja u vezi s razvojem vaše demokracije, uključujući i ljudska prava, čestitost javne administracije i ulogu žena u društvu. Bez sumnje Crkva treba izvršiti na tom polju posebnu zadaću i može pružiti pomoć u izgrađivanju društva u kome će se svi građani, bez obzira kojega su etničkog, kulturalnog i religijskog podrijetla, moći dobro osjećati i s kojima će se pravedno postupati. Zato je Crkva u Etiopiji i Eritreji pozvana pokazivati hrabrost i dalekovidnu mudrost u promicanju velikoga poslanja koje izvire iz same njezine naravi sakramenta sjedinjenja s Bogom i jedinstva među svim ljudima (usp. Lumen Gentium, 1). Traženje mira i sklada mora se provoditi i unutar Crkve, gdje razlike ne smiju biti smatrane razlozima sporova i napetosti, nego izvorima snage i jedinstva u zakonitoj različnosti. Plemeniti sklad i suradnja među vjernicima, osobito među svećenicima i među vama biskupima bit će snažni poticaj promicanju dobre volje i solidarnosti u cijelom društvu. “Tako neka svijetli svjetlost vaša pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca koji je na nebesima…” (Mt 5,16).

8. Draga braćo, na ove me je misli naveo vaš pohod grobovima apostola Petra i Pavla. Molim da vas ovo hodočašće ojača u vašemu služenju, kako se nikada ne biste umorili u propovijedanju Riječi Božje, slavljenju sakramenata, hraneći stado povjereno vašoj brizi i tražeći izgubljenu ovcu. Pozivam vas da se odlučno zagledate u Veliki Jubilej koji, zbog uzvišenog otajstva kojega je spomen, predstavlja zvonki poziv na kršćansku radost (usp. Ecclesia in Afrika, 142). Neka bi ta radost, plod ojačane vjere i životne svetosti, postala stvarnost za vaše narode. Sjedinjujem se s vama u molitvi za Crkvu u Etiopiji i Eritreji, te povjeravam vas, vaše svećenstvo, redovnike i vjernike laike ljubeznoj zaštiti Majke Marije, Zvijezde naviještanja i kraljici Afrike. Kao zalog milosti i zajedništva s njezinim božanskim Sinom, od srca vam udjeljujem posebni apostolski blagoslov!