Budi dio naše mreže
Izbornik

Evangelizacije kulture i inkulturacija vjere kao odgovor izazovima koji se postavljaju pred Italiju

Papina poruka biskupima okupljenima na zasjedanju Talijanske biskupske konferencije

“Neka Crkva posveti posebnu pozornost i dadne prednost evangelizaciji kulture i inkulturaciji vjere, upravljajući svoje mnogostruke sile – od župa do škola i istraživačkih središta, od teologa do laika i Instituta posvećenog života – točnom, dobro izrađenom i dinamičnom planu.” Tim se riječima Sveti Otac Ivan Pavao II. obratio talijanskim biskupima, okupljenima na Generalnom zasjedanju TBK u Collevalenzi, od 11. do 14. studenoga. Papinu poruku prenosimo u cijelosti:

Predragi talijanski biskupi!
1. “Punina vam milosti i mira” (1 Pt 1,2). Ovim riječima svetog Petra apostola pozdravljam sve vas, štovana braćo u biskupstvu. Na posebni način pozdravljam kardinala predsjednika Camilla Ruinija, tri potpredsjednika i glavnog tajnika mons. Ennija Antonellija, izražavajući im duboko poštovanje zbog predanosti i privrženosti kojom vrše svoje službe za vašu Konferenciju.
Iz dubine srca želim zahvaliti svakome od vas zbog zauzetog sudjelovanja, u ime vaših Crkava, na proslavi svećeničkog jubileja, kojeg sam proslavio ovih dana. Neka vam Gospodin uzvrati obiljem darova zbog vaše pažljive i bratske revnosti.
Osjećam se duhovno nazočnim, zajedno s vama, na ovom Generalnom zasjedanju na kojem se obnavlja i oživljuje iskustvo biskupskog zajedništva među vama i s nasljednikom svetog Petra, te izražava zajednička skrb za Crkvu Božju u Italiji.
2. Još se rado sjećam crkvenog zborovanja u Palermu, koje je bilo istinskim milosnim trenutkom u kojem se osjetno dodirnulo djelotvornost Kristove ljubavi, koja se trajno očituje u jedinstvu i životnosti Crkve te u velikodušnom služenju kojim se zalaže za dragi talijanski narod.
U duhu tog zborovanja, a nastavljajuai hod istim, koji je tako dobro započeo, sada se pripravljate na produbljivanje dvije prisno povezane tematike, bitne za djelo nove evangelizacije: kulturalni plan usmjeren u kršćanskom smislu i društvene komunikacije.
3. Na zborovanju u Palermu, podsjećajući da se “isijavajuće središte svake istinske uljudbe sastoji od njegova pristupa Božjem otajstvu”, iznio sam stav da je “uljudba povlašteno polje susreta vjere i čovjeka” (Govor, br. 3-4). U svjetlu te izjave, lako je zapaziti koliko je duboka veza koje ujedinjuje poslanje Crkve s uljudbom i uljudbama.
U doba dubokih promjena kojima prolazi Italija, i dok su jake struje dekristijanizacije koje postavljaju u pitanje i same temelje njezine velike kršćanske tradicije, više no ikada je prikladno i važno da Crkva posveti posebnu pozornost i dadne prednost evangelizaciji kulture i inkulturaciji vjere, upravljajući svoje mnogostruke sile – od župa do škola te istraživačkih središta, od teologa do laika i Instituta posvećenog života – točnom, dobro izrađenom i dinamičnom planu.
4. Jednako je tako nužno i nastojanje glede društvenih komunikacija. Ona, naime, već predstavlja nosivu dimenziju onog tkiva odnosa koji oblikuje društvo i vrlo bitno utječe na izgradnju osoba.
Posvetiti pozornost tom području udruženog života postaje, dakle, nezaobilaznim oblikom djela evangelizacije i ne može ne obilježavati uljudbeni plan iznutra, hoće li taj doći i uključiti ljude koji žive u Italiji, oblikujući i usmjerujući u kršćanskom smislu načine razmišljanja i ponašanja.
5. Priželjkujem stoga, draga subraćo u biskupstvu, da iz vašeg zasjedanja proiziđe poticaj za sve djelotvornijom i izravnijom kršćanskom nazočnošću na području uljudbe i komunikacije. Ta će nazočnost jednako tako biti dragocjen prinos zajedničkom dobru talijanskog naroda, koji je pozvan crpsti iz svojih najboljih moralnih izvora u odolijevanju izazovima kroz koje danas prolazi.
Povjeravajući te želje majčinskom zagovoru Marije, Zvijezde evangelizacije, od srca podjeljujem apostolski blagoslov vama i Crkvama povjerenim vašoj pastoralnoj skrbi.
Iz Vatikana, 11. studenoga 1996.