Evo drvo križa!

“Christus factus est pro nobis oboediens usque ad mortem – mortem autem crucis” (Fil 2,8).

1.”Krist postade za nas poslušan do smrti, smrti na križu.” Ove riječi svetoga Pavla sadrže poruku koju nam želi priopćiti Veliki petak. Toga dana Crkva ne slavi Euharistiju, kao da želi istaknuti da nije prikladno u dan u koji se dovršila Kristova krvna žrtva na križu, učiniti ga prisutnim na nekrvni način u sakramentu.
Euharistijsko se bogoslužje danas sastoji od divnoga obreda klanjanja Križu, čemu sam predsjedao malo prije u bazilici Sv. Petra. Tko je bio tamo nazočan još su mu u duši živi osjećaji koje je doživio slušajući liturgijske tekstove glede Gospodinove muke.
Kako da ne budemo ganuti točnim Izaijinim opisom “čovjeka boli”, poniženog i odbačenog od ljudi, koji je uzeo na sebe teret naše patnje, i bio udaren od Boga zbog naših grijeha (usp. Iz 53,3…)?
I kako ostati bešćutan pred Kristovim “snažnim vapajima i suzama” na koje podsjeća pisac Poslanice Hebrejima (usp. Heb 5,7).
2. Sada smo, slijedeći postaje Križnoga puta, razmatrali dramatična razdoblja Muke: Krista koji nosi križ, koji pada pod njegovim teretom i muči se, koji u trenutku smrtne borbe moli: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj” (Lk 23,46), s pouzdanjem izražavajući svoj potpunu zapuštenost.
Danas se naša najživlja pozornost usredotočuje na Križ. Razmišljajmo o otajstvu križa, koji se stoljećima ovjekovječuje u žrtvi tolikih vjernika, tolikih muževa i žena mučeništvom pridruženih Isusovoj smrti. Razmatrajmo otajstvo muke i smrti Gospodinove, koja se nastavlja također u naše doba u boli i patnji pojedinaca i naroda teško iskušavanih nasiljem i ratom.
Gdje je čovjek udaran i ubijan, sam je Krist vrijeđan i raspet. Otajstvo boli, otajstvo bezgranične ljubavi!
3. “Ecce lignum crucis…”, “Evo drvo križa, na kom Spas je svijeta visio. Dođite, poklonimo se!”
Križ večeras sjaji posebnom snagom na kraju Križnoga puta, ovdje, u Koloseju. To je mjesto drevnoga Rima povezano u narodnoj svijesti s mučeništvom prvih kršćana. I stoga, to je mjesto posebno prikladno da se oživljuje, godinu za godinom, Kristova muka i smrt. “Ecce lignum crucis”! Kolika su braća i sestre u vjeri postali dionici Kristova križa u doba rimskih progona!
Tekst razmišljanja koji nas je vodio u tijeku ovoga Križnoga puta pripremio je časni brat Karekin I. Sarkissian, vrhovni patrijarh katolikos svih Armenaca. Srdačno mu zahvaljujem i, zahvaljujući mu također za njegov nedavni posjet, pozdravljam ga zajedno sa svim armenskim kršćanima. Mnoga braća i sestre te Crkve i toga naroda sudjelovali su žrtvom svoga života u križu Kristovu! Danas, u zajedništvu s njima i sa svima onima koji u bilo kojem kutu zemlje, na bilo kojem kontinentu i u različitim zemljama kugle zemaljske, sudjeluju svojom patnjom i smrću u križu Kristovu, želimo ponoviti: “Ecce lignum Crucis…” “Evo drvo križa, na kom je visio Krist, Spasitelj svijeta. Dođite, poklonimo se!”
4. Dok već prijete noćne tmine, rječita slika otajstva koje okružuje naš život, mi kličemo tebi, Križu našega spasenja, naše vjere!
Gospodine, snop svjetla spušta se na tvoj križ. U tvojoj je smrti pobijeđena naša smrt i ponuđena nam je nada uskrsnuća. Vezani uz tvoj križ, ostajemo u pouzdanom očekivanju tvoga povratka, Gospodine Isuse, naš Otkupitelju!
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo!”
Amen!